Veliki četvrtak

Izl 12, 1-8.11-14 - Naredbe o pashalnoj večeri.

Kao kršćani katolici, vjerni smo zapovijedi da ponovno proživimo događaje starozavjetne pashalne žrtve u preobraženom svetom jelu Gospodnje večere Novoga saveza. Večera Gospodnja je i žrtva i sveto jelo. To je ono što je nagovijestila prva Pasha. Kad vjernici Novoga saveza primaju Krista u Euharistiji, Jaganjac Božji, trajna žrtva, prisutna je pred nama na oltaru. Ponovno proživljavamo ono što su apostoli doživjeli u Gornjoj sobi u Jeruzalemu u proljeće 30. godine po Kr. dok konzumiramo ono što je bilo kruh i vino, ali postaje sam Kristov život: Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo. U poslušnosti, Crkva održava ovu svetu gozbu koja zamjenjuje starozavjetnu Todu ("zahvalnicu" na hebrejskom) koji su vjernici Starog saveza jeli u prisutnosti Božjoj u Hramu (Lev 7,11-15, Mišna : Zebahim, 8,7). Jedemo svetu euharistiju ("zahvalnicu" na grčkom) koji On nudi svim naraštajima vjernika Novoga saveza do kraja vremena. Isus je ispunio Stari zavjet svojim riječima s križa, izjavljujući, "Teltelestai", što znači: "Dovršeno je".

Ps 116, 12-13.15-18 - Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

Kršćani čitaju "čašu spasenja" kao proročanstvo o Kristovoj dragocjenoj Krvi koju je dao svojim učenicima na Posljednjoj večeri ili "kaležu" o kojem je Isus govorio u svojoj molitvi Ocu u Getsemaniju. Poučavajući o ovom stihu, sveti Augustin je napisao: "Tko ti je dao čašu spasenja, da mu, uzevši je i zazvavši ime Gospodnje, uzvratiš za sve što ti je dao?  Tko, ako ne onaj koji kaže: 'Možeš li piti čašu koju ja moram piti' [Mt 20,22; Mk 10,38; Iv 18,11]?  Tko ti je rekao da nasljeduješ njegove patnje ako ne On koji je već trpio za nas?  Štoviše, 'dragocjena je u očima Gospodinovim smrt pobožnika njegovih' (Ps 116,15).  On je platio cijenu svojom krvlju, koju je prolio za spasenje svojih učenika, kako ne bi oklijevali dati svoje živote za ime Gospodnje".

1Kor 11, 23-26 - Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

Isus nam zapovijeda da nastavimo slaviti Euharistiju kao osobni čin otkupljenja. Iz tog je razloga Isus ustanovio službeno svećeništvo Novoga saveza. Tridentski koncil poučava o Posljednjoj večeri ovako: Isus je "naložio apostolima i njihovim nasljednicima u svećeništvu da prinesu ovaj sakrament kad je rekao: 'Ovo činite meni na spomen', kako je Katolička Crkva uvijek shvaćala i naučavala" (De SS .. Missae sacrificio, poglavlje 1; usp. kan. 2). Papa Ivan Pavao II. također je napisao da je euharistija "glavni i središnji razlog postojanja sakramenta svećeništva, koji je stvarno nastao u trenutku ustanovljenja euharistije, i zajedno s njom" (Pismo svim biskupima, 24. veljače 1980.). Kada slavimo žrtvu našega Gospodina u euharistiji, priznajemo da Krist koji je umro za nas također živi u nama i da će ponovno doći u slavi!

Iv 13, 1-15 - Do kraja ih je ljubio.

Sveti Ivan Zlatousti, veliki carigradski patrijarh upozorio je svoju zajednicu u propovijedi koju je održao na Veliki četvrtak, rekavši: "Krist je prisutan.  Onaj koji je pripremio taj stol Velikog četvrtka upravo je Onaj koji sada priprema ovaj oltar. Jer nije čovjek taj koji čini da žrtveni darovi postanu Tijelo i Krv Kristova, nego On koji je za nas raspet, sam Krist.  Svećenik vrši radnju, ali snaga i milost je od Boga. 'Ovo je moje tijelo,' kaže on. Ova izjava preobražava darove"

Na kraju pashalnog obroka, nakon što su okupljeni blagovali pashalnu žrtvu i neposredno prije prinošenja treće obredne čaše, nazvane "Kalež blagoslova" ili "Kalež otkupljenja", Isus je ustanovio euharistiju posljednje noći svog života. Znamo vrijeme jer sveti Pavao identificira čašu Kristove Krvi kao"čašu blagoslova" u 1Kor 10,16. Ovaj njegov žrtveni prinos bio je prvi korak u pokazivanju dubine njegove velike ljubavi u hodu prema oltaru Križa koji je započeo u Gornjoj sobi.

Obredno pranje nogu možda je zauzelo mjesto jednog od tri pranja ruku koja su, prema Mišni, bila potrebna tijekom žrtvenog obroka žrtve Pashe. Ruke su se prale:

1. prije nego što se pilo iz druge obredne čaše vina neposredno prije nego što je hrana unesena i stavljena na stol
2. prije nego što se dodirne beskvasni kruh
3. nakon što se pojede pečeno janje koje je ranije žrtvovano u Hramu.
   Tipologija Pashe u Otkupiteljskom djelu Isusa Krista

Životne poruke:

1. Naše euharistijsko slavlje zahtijeva da jedni drugima peremo noge, tj. da služimo jedni drugima i poštujemo Kristovu prisutnost u drugim osobama. U praktičnom smislu, to znači da trebamo smatrati potrebe drugih jednako važnima kao i naše vlastite i služiti njihovim potrebama, ne očekujući nikakvu nagradu.

2. Nasljedujmo sebedarni uzor Isusa koji s nama dijeli svoje Tijelo i Krv i koji nas obogaćuje svojom stvarnom prisutnošću u svetoj Euharistiji. Dijeleći svoje blagoslove – naše talente, vrijeme, zdravlje i bogatstvo – s drugima postajemo pravi Kristovi učenici i slušamo njegovu novu zapovijed: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.”

3. Poziv da postanemo nositelji Krista i prenositelji Krista: “Ididte u miru,” zapravo znači, “Idite u miru da ljubite i služite jedni drugima.” Trebamo nositi Isusa svojim domovima, svojim radnim mjestima, školama i našim zajednicama, prenoseći drugima oko nas ljubav, milosrđe, opraštanje i duh poniznog služenja Kristu kojeg nosimo u sebi.

Sažetak

U prvom čitanju Bog daje Izraelcima dvije upute: pripremite se za trenutak oslobođenja obrednim objedom i simbolično označite svoje domove kako biste se zaštitili od nadolazećeg pomora. U drugom čitanju Pavao uči da je slavlje Večere Gospodnje bila neprekinuta tradicija od samog početka Crkve, kojom su se kršćani podsjećali na Isusovu smrt i uskrsnuće. Današnje evanđelje opisuje kako je Isus židovsku Pashu preobrazio u euharistijsko slavlje. Nakon što je svojim apostolima oprao noge i zapovjedio im da ponizno služe jedni drugima, Isus je završio Seder obrok s pečenim pashalnim janjetom dajući svojim apostolima svoje tijelo i krv pod prilikama kruha i vina kao duhovnu hranu i piće.