Odabir prvih pashalnih žrtava bio je 10. abiba/nisana (Izl 12,3) |
Isus je uzišao u Jeruzalem da proslavi Pashu 10. nisana; On je bio Jaganjac Božji odabran za žrtvu (Iv 1,29; 12,1-2, 12-14). |
Narod saveza trebao je pet dana držati pashalne žrtve u zajednici (Izl 12,3.6). |
Isus je pet dana poučavao izraelsku zajednicu u Hramu (Mt 21-26,2). |
Krv pashalnih žrtava, razlivena od pragova vrata do dovratnika i nadvratnika, bila je "znak" u obliku križa u sjećanje izbavljenja prvorođenih Izraelaca od smrti (Izl 12,13.21-23). |
Isusova krv na križu bila je znak otkupljenja čovječanstva od grijeha i smrti (Dj 3,17-26). |
Ljudi su koristili grančicu izopa da krvlju žrtava Pashe namažu dovratnike i nadvratnike (Izl 12,22). |
Rimski vojnik upotrijebio je grančicu izopa da bi Isusu posljednji put dao piti na križu (Iv 19,29). |
Nijedna kost žrtava se nije smjela lomiti (Izl 12,46). |
Za razliku od ljudi razapetih s njim, Isusu kosti nisu bile slomljene (Iv 19,32-36). |
Izraelci su bili otkupljeni iz ropstva kada su pobjegli iz Egipta 15. abiba/nisana (Izl 12,29-42). |
Isus je predao svoj život na križu, otkupivši čovječanstvo od grijeha i smrti 15. nisana (18:28, 17-18). |
Svaka prinesena žrtva umrla je kako bi Izraelci mogli živjeti privremeno. |
Isus je prinesena žrtva koja je umrla kako bi čovječanstvo moglo živjeti vječno. |
Pashalne žrtve su bile hrana svete gozbe koju su Izraelci jeli kako bi preživjeli (Izl 12,8.13). |
Sv. Pavao je napisao da "slavimo svetkovinu" Euharistije (1Kor 5,7-8) i blagujemo Isusovo tijelo bismo živjeli (Iv 6,50-58). |
Kao dio zavjetnih obveza, svaka se generacija trebala sjećati i ponovno proživjeti prvu Pashu i sveti obrok Pashe (Izl 12,14.42). |
Isus je rekao učenicima da jedu Njegovo Tijelo i Krv i da "ovo čine meni na spomen", što je zapovijed koju svaka generacija vjernika Novoga saveza mora poslušati (Lk 22,19-20). |
Pashalna žrtva bila je Božji plan za spasenje Izraela (Izl 12,13). |
Isusova žrtva bila je Božji plan za spasenje čovječanstva (Iv 3,1-16; 1Iv 4,9). |