Tipologija Pashe u Otkupiteljskom djelu Isusa Krista

Pasha i beskvasni kruh Isus iz Nazareta
Odabir prvih pashalnih žrtava bio je 10. abiba/nisana (Izl 12,3) Isus je uzišao u Jeruzalem da proslavi Pashu 10. nisana; On je bio Jaganjac Božji odabran za žrtvu (Iv 1,29; 12,1-2, 12-14).
Narod saveza trebao je pet dana držati pashalne žrtve u zajednici (Izl 12,3.6). Isus je pet dana poučavao izraelsku zajednicu u Hramu (Mt 21-26,2).
Krv pashalnih žrtava, razlivena od pragova vrata do dovratnika i nadvratnika, bila je "znak" u obliku križa u sjećanje izbavljenja prvorođenih Izraelaca od smrti (Izl 12,13.21-23). Isusova krv na križu bila je znak otkupljenja čovječanstva od grijeha i smrti (Dj 3,17-26).
Ljudi su koristili grančicu izopa da krvlju žrtava Pashe namažu dovratnike i nadvratnike (Izl 12,22). Rimski vojnik upotrijebio je grančicu izopa da bi Isusu posljednji put dao piti na križu (Iv 19,29).
Nijedna kost žrtava se nije smjela lomiti (Izl 12,46). Za razliku od ljudi razapetih s njim, Isusu kosti nisu bile slomljene (Iv 19,32-36).
Izraelci su bili otkupljeni iz ropstva kada su pobjegli iz Egipta 15. abiba/nisana (Izl 12,29-42). Isus je predao svoj život na križu, otkupivši čovječanstvo od grijeha i smrti 15. nisana (18:28, 17-18).
Svaka prinesena žrtva umrla je kako bi Izraelci mogli živjeti privremeno. Isus je prinesena žrtva koja je umrla kako bi čovječanstvo moglo živjeti vječno.
Pashalne žrtve su bile hrana svete gozbe koju su Izraelci jeli kako bi preživjeli (Izl 12,8.13). Sv. Pavao je napisao da "slavimo svetkovinu" Euharistije (1Kor 5,7-8) i blagujemo Isusovo tijelo bismo živjeli (Iv 6,50-58).
Kao dio zavjetnih obveza, svaka se generacija trebala sjećati i ponovno proživjeti prvu Pashu i sveti obrok Pashe (Izl 12,14.42). Isus je rekao učenicima da jedu Njegovo Tijelo i Krv i da "ovo čine meni na spomen", što je zapovijed koju svaka generacija vjernika Novoga saveza mora poslušati (Lk 22,19-20).
Pashalna žrtva bila je Božji plan za spasenje Izraela (Izl 12,13). Isusova žrtva bila je Božji plan za spasenje čovječanstva (Iv 3,1-16; 1Iv 4,9).