Viktor E. Frankl – Logoterapija

Logoterapija i egzistencijalna analiza. Prvu svoju knjigu ("Liječnik i duša") napisao je prije odlaska u konc-logor. Pisanje mu je pomoglo prebroditi veliku egzistencijalnu krizu, učiniti svoj život smislenim. Logoterapija se bavi životnim pitanjima. Još kao srednjoškolac uočava da među njegovim kolegama (bogatim) postoji mnogo suicida. Počeci logoterapije su osnivanje savjetovališta za mlade. Logor je bio potvrda prethodnoga.

Logoterapija – terapija koja me dovodi do smisla. Čovjek kad ima smisao u životu, ima zašto živjeti, moguće je podnijeti bilo kakav "kako"; ako ima jedan "zašto", podnijet će i bilo kakav "kako" (Nietzsche). Mladi kolege nisu imali zadaću, nisu imali zašto živjeti (Verantwortung – odgovornost). Život je ono što mi postavlja pitanja, a to znači da me život treba. Ako mi postavlja pitanja, ja na njih moram dati odgovor.

Logoterapija je pomoć kako doći do vlastitog smisla, odgovornosti. Franklova logoterapija neka je vrst reakcije na Freuda. Frankl se dopisivao s njim. Izvjesna ograničenja u odnosu na izvjesne ljudske tipologije (kod anksioznosti). Zbog ograničenja Freuda, on govori o dimenzionalnoj ontologiji (različite dimenzije) – čovjek je tajna (Geheimniss), ako se ograničim na jednu projekciju moguće je da mi one postanu ambivalentne.

Ljudske sposobnosti pokazuje u knjizi "Zašto se niste ubili" ("Život uvijek ima smisla"): distancirati se od sebe; nadići sebe ili se transcendirati.

I Frankl poput ostalih predbacuje psihoanalizi njezinu skučenost, zatvorenost za psihološke mehanizme koji poznaju kauzalnost simptoma. Čovjek je daleko više od svog jednog simptoma. Logoterapija želi upozoriti na kompleksnost i jednistvo čovjeka. To se dogodi ako se prihvati čovjek u svojim sposobnostima. Usmjeriti svoju pažnju na nešto drugo i posvetiti se potpuno. Logoterapiju naziva dopunjujuća psihologija (die ergänzende Psychologie).

Frankl razlikuje četiri dimenzije u čovjeku: fizičku, psihičku, socijalnu i duhovnu (u filozofskom, ne religijskom smislu). Logoterapija nije religijska i nema s religioznošću ništa. Religioznost je jedan od fenomena, ne spada u psihologiju, ali ima utjecaja na ostale dimenzije.

Povezivanje čovjekova djelovanja s izvjesnom vrednotom = smisao.

1. nadići sebe (distancirati se)
2. sebe posvetiti nečemu (transcendirati)

Distanciranjem on zapravo dobiva slobodu i poprima svoju prvotnu sposobnost. Kad zadobijem slobodu i zaključim da nisam determiniran, shvatim da postoji izlaz iz situacije u kojoj jesam. Smisao je ne u čovjeku samome, nego u njegovu gledanju na vrednotu.

Čovjek treba imati više smislova (vrijednosti) u životu, ne samo jedan.

Tri su kategorije vrijednosti:

1. kreativne – vidi smisao u radu, stvaranju.
2. doživljajne – vidi smisao u doživljaju (doživljaj na vrhu planine, doživljaj ljubavi).
3. zauzimanje stava u odnosu prema životu – reći mu DA i ne odbaciti ga.

Frankl poznaje tri oblika neurotskih  smetnji (neuroza).

  1. način: Simptom (lupanje srca) stvara fobiju (da nije infarkt). Ta fobija pojačava simptom i prvotni simptom prelazi u kroničnu sliku.

  2. način: (slično opsesivno-kompulzivnom poremećaju) – Pritisak stvori borbu protiv pritiska, a ta borba stvori još veći pritisak. Pritisak se uvećava jer se bavimo njime, kad bismo ga zanemarili on bi nestao (Nemoj misliti na mali prst lijeve ruke dok izgovaraš riječi: "mali prst lijeve ruke"!).

  3. način: Hiper-refleksija dovodi do hiper-intencije i obrnuto (što se više trudiš nešto učiniti to će biti teže (nemoguće) to isto učiniti).

Logoterapija je usmjerena na neurotske poremećaje koji proizlaze iz ovih dviju sposobnosti. Logoterapija je indicirana samo za neuroze, jer je u psihozi sloboda ogarničena. Smisao – uočiti jednu vrednotu i izvršiti je.

Anksiozni neurotski poremećaj – vrsta odgovora na jednu situaciju koja u osnovi ima strah. Ako se stravično prepadnem na smrt, počinjem razmišljati što ako se ponovi taj simptom, to mi još više povećava strah. Simptom se još jednom pojavljuje, i tako nastaje začarani krug. Strah od simptoma prelazi u strah od vlastitog straha. Radi se najčešće o strahovima koji su neka vrsta napada na moj vlastiti integritet (npr. od srčanog udara). Ovakve smetnje često su psihosomatske.

Prisilni neurotski odgovor – u slučajevima velike pedanterije (ponašajna – sve stvarčice moraju biti namještene onako kako sam zamislio, sva prašina mora biti očišćena od-do; kognitivna) moram biti u svemu 100% siguran da je to tako. On osjeća prisilu.

Treći neurotski odgovor – uočen kod izvjesnih problema u seksualnom ponašanju, osobito kod potencije.

Kod normalne osobe cilj mora biti netko, nešto. Mi našu ugodu, moć, samoostvarenje ne smijemo željeti, nego ja moram imati razloga za ugodu, moć, pa će ona sama od sebe doći.

Derefleksija (77) – uz pomoć terapeuta prestajem previše reflektirati jednu stvar i prepustiti je njezinu toku. Mucavac – što ima veću želju prestati, to će više mucati. Posvijestio si je jedan proces koji mora biti nesvjestan.

Paradoksna intencija (333) – ja želim baš ono od čega bježim (npr. klasičan – fobija od psa – pas nas sve osjeća kao pse, prihvaća nas kao većeg psa, ako osjeti našu nesigurnost, on će se nametnuti i ugristi nas).

Logoterapija se ne bavi pacijentovom osobnom prošlošću, već pomoću razgovora i zamišljanja mogućih i nemogućih situacija, pacijentu pokušava predočiti više kutova pogleda na njegovu sadašnju životnu situaciju. Tako mu pokušava osmisliti postojeću situaciju i izdići ga iz njegove percepcije stvarnosti.

1. Primjer: Starijem čovjeku je umrla žena koju je jako volio i to ga je jako mučilo. Nepodnošljiva je bila njegova patnja. Doktor ga je na terapiji upitao kako bi mu bilo da je on prije nje umro te da je ona sada umjesto njega morala patiti. On je u tom trenutku shvatio da bi on sâm upravo izabrao ovu situaciju u kojoj se nalazi, i da bi sâm radije trpio umjesto nje tu samoću i tugu. Tako je njegova patnja dobila smisao. To je pobjeda Logoterapije.

2. Primjer: Čovjek koji se boji da će se, ako nešto bude govorio u društvu, osramotiti. Da bi riješio problem mora ovako razmišljati. "Sada ću namjerno nešto bubnuti neka mi se svi smiju. Pa od toga se ne umire."

3. Primjer: Bojim se da ću se u društvu zacrvenjeti. "Doći ću u to društvo s namjerom da se zacrvenim kao nikada do tada." Tako će se hiperintencijom izbjeći ono što je bila moja "namjera".

Kao kada imam malo vremena za odmor, a jako sam umoran. I sada se jako trudim  da zaspim i to mi zbog prevelike želje ne uspjeva i to me još više iscrpljuje. To je kontraefekt.

Kad nešto "moram" baš tad ne mogu uspjeti.