Strukturalni model ličnosti

U svome strukturalnom modelu Freud objašnjava konflikte koji nastaju unutar same osobnosti. Ovaj model je nastavak Topološkog modela.

Postoje tri strukture koje zajedno čine ličnost: Id (ono), ego (ja), superego (nadja). One ne predstavljaju zasebne strukture u ličnosti nego su to oznake za određene procese u ličnosti.

Id je u cijelosti uronjen u područje nesvjesnoga i čini najveći dio tog područja.

Ego i superego se protežu kroz sve tri razine svijesti (svjesno, predsvjesno i nesvjesno), a njihov najveći dio je u predsvijesti.

ID - urođena komponenta ličnosti, sve ono što je naslijeđeno i prisutno pri rođenju: instinkti. Id je središte instikata i rezervoar psihičke energije za sve ostale aktivnosti i procese u ličnosti.

Id je središte animalnog u čovjeku, ne poznaje pravila. Ravna se po načelu ugode tako što višak energije izbacuje i smanjuje napetost refleksivnim aktivnostima. Zbog toga je impulzivan, iracionalan i narcistički.

Služi se ili refleksnim akcijama (urođene – ako neko zamahne rukom da me udari ja spontano reagiram trzajem) ili primarnim procesom (stvaranje predodžbe – kad je čovjek gladan onda mu u mašti dolazi slika nekog jela).

Id je nesposoban da zadovolji potrebe organizma jer nije realan, ne razlikuje realnost od fikcije.

Ličnost mora biti sposobna odgoditi primarni proces, mora razlikovati vanjski svijet od fiktivnih ideja. Id je za to nesposoban pa se razvija druga struktura:

EGO - funkcionira po načelu realnosti i djeluje kroz sekundarni proces. Princip ugode mora biti suspendiran dok se ne ostvari realno zadovoljenje koje ujedno ispunjava i princip ugode.

Ima direktan kontakt s izvanjskim svijetom, razlikuje predodžbu od stvarnosti. Ego je sposoban za spoznaju realnosti. U njemu se odvija kognitivni proces (planovi, programi). Središte je intelektualnih funkcija. Ego je izvršni organ.

Proizlazi iz ida i cilj mu je zadovoljavanje ida, a ne frustriranje.

SUPEREGO - razvija se socijalizacijom te prema tome najkasnije. On usvaja norme, pravila, moral, etiku. On je predstavnik društva. Superego je i moralni čuvar ličnosti. Razvija se pod utjecajem nagrada i kazni.

Ima dvije strukture:

savjest (razvila se pod utjecajem kazni) koja kažnjava kroz evaloaciju postupaka grižnjom savjesti
ego-ideal (razvio se pod utjecajem nagrada), a postavlja ciljeve, aspiracije.

Superego ne funkcionira po načelu realnosti pa je zato u sukobu s idom i egom.