Posttraumatski stresni poremećaj

Javlja se nakon psihološki bolnih događaja koji su izvan uobičajenog ljudskog iskustva.

OBILJEŽJA: razvoj simptoma nakon izloženosti ekstremnom traumatskom stresu u događaju u kojem je osoba izravno ili potencijalno bila ugrožena smrću ili ranjavanjem ili je na drugi način bio ugrožen njezin fizički integritet, prisustvovala je smrti, ranjavanju, saznala o nasilnoj smrti, ranjavanju, ugroženosti bliske osobe (traumatski događaj može biti: vojna borba, seksualno nasilje, pljačka, otmica, teroristički napad, teške automobilske nesreće, prirodne katastrofe...).

Pojedinac ima stalan osjećej anksioznosti. Reakcija mora uključiti intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti i užasnutosti. Posljedica je stalno izbjegavanje poticaja vezanih uz traumu, stalno proživljavanje traume, povećana pobuđenost. U proživljavanju se javljaju povratna, nametljiva sjećanja na događaj ili se pojavljuju neugodni snovi.

ODREDNICE:

1. akutni (trajanje simptoma kraće od 3 mjeseca)
2. kronični (trajanje simptoma 3 i više mjeseci)
3. s odgođenim početkom (najmanje 6 mjeseci je prošlo između traume i pojave simptoma).

TIJEK: poremećaj se može javiti u bilo kojoj dobi, uključivši i djetinjstvo. Simptomi se obično javljaju  u prva tri mjeseca nakon traume iako se mogu javiti i s odgodom od nekoliko mjeseci, pa čak i godina. Trajanje simptoma varira s potpunim oporavkom unutar 3 mjeseca od traume (u 50% slučajeva). Ovaj se poremećaj može javiti u pojedinca bez ikakvog predisponirajućeg čimbenika, osobito ako je stresor izrazito ekstreman.