Erik Erikson – ego psihologija (teorija psihosocijalnog razvoja)

Ego-psihologija, psihosocijalna teorija ličnosti; teorija psihosocijalnog razvoja. Glavnu važnost pridaje egu. To je više od svih ostalih, teorija razvoja u kojem naglašava socijalne odnose. Čovjek se razvija prihvaćanjem socijalnih izazova, a ne kanaliziranjem libida.

Erikson je istraživao sposobnost prilagođavanja pojedinca nakon njegovog izbivanja iz zajednice na duže vrijeme. Kad se pojedinac vrati nisu isti ni on ni zajednica. Sada sposobnost prilagođavanja ovisi o kognitivnim i psihofizičkim sposobmostima.

S Freudom se slaže da život teče u fazama, ali on promatra cijeli život, a ne samo rano djetinjstvo. Osam faza predstavlja razvoj ega.

PRVA FAZA (0 - 1.5 g. povjerenje–nepovjerenje)[paralela s Freudom (SF) – oralna faza]

Temeljno povjerenje prema temeljnom nepovjerenju. Prva godina života. Stjecanje povjerenja od okoline, roditelja, vrlo je bitno za razvoj ličnosti. Ovisi o majci ili o osobi koja se brine za dijete. Zadovoljavanje potreba stvara osjećaj povjerenja. Povjerenje u okolinu mora se razviti i u samopovjerenje. Nepovjerenje se javlja zbog nepotpune brige, nepouzdanosti, odbacivanja, nesigurnosti roditelja. Ta kriza nije nikad riješena, ali ako se tada pozitivno riješi, tako će biti i kasnije.

Prva karakteristika je nadaà najvažnija vrlina. Ritualizacija je numinozna, obuhvaća odnose između djeteta i majke; u suprotnom se javlja otuđenost.

DRUGA FAZA (1.5 - 3.g. samostalnost–sramežljivost)[paralela sa SF-om – analna faza].

Dijete mora pokazati da je individuum, a to čini govoreći "ne" – to je pokušaj odvajanja njegove osobnosti od okoline, jer shvaća da to (okolina) nije dio njega. Mišićni razvoj omogućava djetetu da aktivnije djeluje na okolinu. Roditelji mogu djelovati tako da je: podržavaju (neprijateljski ili relaksirani oblik) ili zabranjuju (destruktivan ili oblik brige). Rješenje ove krize je osnova za razvoj samokontrole, nezavisnosti. Dijete prvi puta osjeća sram (skriva se); brine se može li raditi sve što bi htio.

Pozitivni rezultat donosi vrlinu volje, da dijete može donositi odluke i samostalno postupati. Ritualizacija je razboritost.

TREĆA FAZA-(3 - 5.5 g. inicijativa–osjećaj krivnje)[paralela sa SF-om – falusna faza].

Glavna aktivnost je igra. Ponašanje djeteta je usmjereno prema ciljevima: provjera motoričkih i kognitivnih sposobnosti djelovanja u pravcu jednoga cilja. Podržavanje aktivnosti razvija inicijativu, a gušenje razvoj osjećaja krivnje, zato roditelji moraju podržati inicijativu i interes djeteta pohvalom. Roditelji su glavni posrednici.

Vrlina je svrha. Dijete mora steći i spolnu ulogu.. Ritualizacija je dramatičkaà igranje uloga, kostimi, oponašanje [identifikacija].

ČETVRTA FAZA-(6 - 12 g. produktivnost–osjećaj inferiornosti)[paralela sa SF-om –faza latencije].

Dijete mora naučiti kontrolirati maštu i imaginaciju te postupati u skladu s realnošću. Razviti marljivost i upornost, deduktivno razmišljanje, samodisciplinu, sklad s pravilima. Uspoređuje se s vršnjacima, prilagođava se na važne društvene i akademske zahtjeve, usvaja društvene i akademske norme (pitanje statusa, nagrada). Inferiornost se javlja ako dijete nije sposobno ili mu se to sugerira. Glavni posrednici uz roditelje su vršnjaci i nastavnici.

Razvija se vrlina kompentencije. Ako kriza nije riješena razvija se osjećaj nekompetencije. Ritualizacija je formalna, dijete metodički uči rješavati zadatke.

PETA FAZA-(12 - 20 g. pronalaženje identiteta–zbunjenost identiteta.) [ovdje se Erikson razilazi s Freudom jer bi kod Freuda ova faza trajala do kraja čovjekova života, a Erikson ostatak života razrađuje detaljnije, u još tri faze]

Započinje adolescencija. Treba se uključiti u društvo i u njemu naći mjesto i ulogu. Ego mora imati mogućnost integriranja sposobnosti i talenata. On se nalazi pred važnim odlukama. Za formiranje identiteta važno je da:

1. pojedinac sebe doživljava kao istu osobu u raznim vremenima.

2. da sociološka okolina priznaje pojedinca kao istog u različitim vremenima.

3. rast pouzdanja.

Ako se ne pronađe identitet ostaje osjećaj zbunjenosti. Temelj identiteta je pitanje društvenog statusa. Socijalni posrednici su kolege i kolegice, društvo.

U adolescenciji dolazi i do socijalnog i emotivnog razvoja. Za formiranje identiteta bitno je i rješavanje spolnog konflikta, formiranje spolne uloge. Veliku ulogu ima ideologija koja treba stvoriti uvjerljivu predodžbu svijeta na osnovu koje se može formirati kolektivan i individualan osjećaj identiteta.

Uspješnim rješenjem javlja se vrlina vjernosti. Ona daje mogućnost daljnjim akcijama u životu (brak). Ritualizacija je ideologija.

ŠESTA FAZA-( 20 - 40 g.  intimnost–izolacija).

Period mlade odraslosti. Stvaranje trajnih i jakih prijateljstava, osjećaj ljubavi i druženja, traženje zajedničkog identiteta s drugom osobom. Traženje bračnog druga, brak, udvaranje, obiteljski život. Mora doći do fuzioniranja identiteta. Pravi brak je moguć samo ako dođe do takve fuzije. Podrazumijeva se razvijeni osobni identitet. Nepovoljno rješenje je zaokupljenost samim sobom (klubovi, društva, udruženja). Postoje dva ekstrema: osjećaj osamljenosti ili izolacije te don juanizam (promiskuitetno ponašanje).

Ritualizacija je pridruživanje, zajedništvo u ljubavi, radu, prijateljstvu.

SEDMA FAZA**-( 40 – 65 g.** stvaralaštvo, plodnost–stagnacija).

Plodnost je ovdje uz brigu za potomstvo i briga za društvo u kojem će ta generacioja živjeti. Obuzetost za dobrobit čovječanstva. Posrednici su suprug/a, djeca; kulturne norme.

Razvija se vrlina brige. Briga prema onima koji je trebaju, dijeljenje vlastitog iskustva, podučavanje koje budi osjećaj korisnosti. Negativnim rješenjem javlja se poteba za osobnim komforom, ugađanjem sebi. Ritualizacija je generativna, roditeljstvo, podučavanje, pomaganje, tješenje.

OSMA FAZA**-( 65 ... integritet–očajanje, nesređenost)**.

Dolazi do prekida radnog odnosa, čovjek postaje neproduktivan i neaktivan te to uzrokuje stres. Dolazi do retrospekcije čitavog života, postignuća i promašaja. Ako svoj život vidi pozitivno, pojedinac zapaža rad u svojoj prošlosti, svoje mjesto, dignitet i integritet te zahvaljuje Bogu za svaki dan. Ako je negativno, osjeća se promašenost i svjesnost da se ne može ići iz početka te se javlja tzv. staračka čangrizavost i nezadovoljstvo. Ti pojednici su skloni projekciji i potiskivanju neugodnog te se javlja fenomen optimizma pamćenja.

Razvija se vrlina mudrosti, odlike mirnoće i sabranosti. Ritualizacija je integralna, postupanje u skladu s mudrošću.