E. Berne – Transakcionalna analiza

Transakcionalna analiza se bavi ljudskim interakcijama i njihovim utjecajem na stavove i očekivanja. Transakcija je oblik razmjene ili komunikacije između dvije osobe. Terapija je pronaći i osvijestiti način reagiranja, te uvidjeti koliko je adekvatan za sadašnju situaciju.

Osobnost je strukturirana u 3 dijela (podsjeća na tri nivoa kod Freuda – id, ego, superego). To su nivoi (instancije; dimenzije) koji su po sebi različiti i u zdravoj osobi odijeljeni jedan od drugoga.

O (odrastao) [Freud – paralela: ego] – razmišljanje, ponašanje i osjećanje kao odrasla osoba. Ta dimenzija percipira sve ono što se događa sada i ovdje. U isto vrijeme percipira sebe u odnosu na tu stvarnost.

R (Roditelj) [Freud – paralela: super-ego] – skup svih ponašanja, razmišljanja i osjećanja koje je osoba kroz svoju povijest naučila, vidjela i kopirala od svojih roditelja ili osoba koje su igrale roditeljsku ulogu (djed, baka, učitelj).

D (Dijete) [Freud – paralela: id] – sav skup ponašanja, razmišljanja i osjećanja koje sam ja rabio, doživljavao u svom ranom djetinjstvu.

Transakcije mogu biti patološke, a mogu biti i normalne. Kad bi se čovjek ponašao iz samo jedne instancije, bio bi zakinut. Kad jedna instancija zakaže govorimo o patološkom ponašanju ili osjećanju.

Komunikacija se uspostavlja kad transakcija ide u paralelnom smjeru iz bilo koje instancije, a prekid komunikacije se događa kad se jedna osoba u komunikacijskom kanalu obraća drugoj kao prema određenoj instanci, a ta druga osoba odgovara iz neke druge instance.

{npr. osoba A se ponaša iz instance Dijete i moli za pomoć (to je upravljeno prema instanci Roditelj). Ako osoba B odgovara iz instance Roditelj i ponaša se zaštitnički te pomaže, uspostavlja se komunikacija; ali ako osoba B ne reagira iz instance Roditelj, već npr. iz instance Dijete te kaže "baš me briga za tebe" onda se komunikacija prekida.}

Ta tri nivoa su tri načina postojanja mog ja i međusobno se razlikuju. Manifestira se ovisno na izvjesnu situaciju, odluku. U svojoj psihologiji Berne će analizirati prisutnost izvjesnih dimenzija u određenoj osobi ili u meni.

Instanca Dijete (D)

Prilagođeno dijete (PD) – naučio sam jednog dana da je smijeh dopušten, a da plač nije. Trebam se ponašati što ležernije jer je to dopušteno, ne smijem vikati. Dijete radi ono što R od njega očekuje. PD može biti pozitivno i negativno. Ponaša se prema pravilima koja su introjektirana.

Pozitivno PD – prihvatilo je izvjesne zapovijedi i osjeća da su te zapovijedi i njegove, da postoje i da su dobre i zato ih slijedi (smije se iz srca);

Negativno PD – srdim se, ali to ne izražavam, nego zašutim, ne pričam s nekim i onda na kraju popustim. Shvatio sam da ne valja izražavati negativne osjećaje, ali ni one druge, jer se tada osjećam loše. Osjećaji i motivacije su introjektirani i prilagođeni, ali su negativni.

Slobodno dijete (SD) – skup ponašanja, razmišljanja i osjećanja koje sam izražavao u djetinjstvu, a da nisu bili podvrgnuti zabrani roditelja.

Pozitivno SD – u O-dobi osobito se izražava u spontanosti, produktivnosti, imaginaciji sve ono što me ne sputava nikakvim pravilima, a socijalno je prihvaćeno od R. To je npr. sport, mašta – umjetničko izražavanje. Izražava svoje emocije, ponaša se iz intuicije, kako mu dođe, ali je sve pozitivno (sociološki prihvatljivo).

Negativno SD – svi oni osjećaji, radnje, misli koje sam učinio ispod i protiv kontrole, pravila R, a na štetu su bilo meni bilo drugom (brza vožnja – ne poštuje pravila, spontano se ponaša, ali može postati opasnost za sebe i za druge).

Instanca Roditelj (R)

Roditelj koji naređuje (RN, normativni, kritični)

Pozitivni RN – kad ono što mi naređuje predstavlja pravilo za moje dobro ili zaštitu (mama kaže ne naginji se kroz prozor, jer bi mogao pasti).

Negativni RN – svaki onaj koji umanjuje vrijednost, obezvređuje, koji me vrijeđa (daj, ja ću to brže od tebe).

Roditelj koji voli (RV, nježni)

Pozitivni RV – kad me nešto boli, on mi zavije ranu i poljubi me (nježnost roditelja), pokazuje iskrene osjećaje ljubavi, daje dojam da me štiti, daje dojam da je svijet dobar.

Negativni RV – hoće mi pomoći, ali s drugim motivom: da bi pokazao svoju superiornost, da me uvrijedi, podcijeni – Majmunska ljubav – ljubav toliko jaka da me uguši, da mi ne da disati, ucjenjuje, traži simbiozu, ne traži dobro drugoga; čini dobro da bi se on osjećao dobro.

Instanca Odrastao (O) – svako naše ponašanje koje se događa u stvarnosti, koje je u funkciji "ovdje i sada"; ophođenje sa stvarnošću.

STRUKTURA OSOBNOSTI DRUGOGA REDA

Inktrojektiranjem jedne instancije (npr. Roditelj) mi ne introjektiramo gotovu instancu "Roditelj" nego čitavu njegovu osobnost koja se opet sastoji od tri instance. Tako u roditelju kojega mi introjektiramo imamo i "njegovog" Roditelja, Odrasloga i Dijete.

Instance u Roditelju

Roditelj u Roditelju – ono što je roditelj introjektirao od svog roditelja ili učitelja, a očituje se kao praznovjerja ("Ne psovati jer ti Bogek bu jezik odgrizel").

Odrastao u Roditelju – percepcije stvarnosti koje joj odgovaraju, a primio sam ih od svog roditelja, očituju se kao narodne mudrosti.

Dijete u Roditelju – odnos sa emocijama koje je imao roditelj dok je sâm bio dijete; kopiranje osjećaja: "Dok sam ja bio dijete" – moji roditelji su tako postupali, pa ću i ja raditi isto (kopiranje osjećaja).

Odrastao

Odgovor na sadašnji trenutak, odlučuje kada će se osoba iz koje instancije ponašati (kada je primjereno ponašati se iz Djeteta, kada iz Roditelja)

Instance u Djetetu

Osoba pohranjuje iskustva od djetinjstva; sjećanja – izvlače se izvjesna životna pravila i izvjesna uvjerenja. Često miješa stvarnost sa fantazijom.

Roditelj u Djetetu – pravila postoje i treba ih slijediti, ali ne zna zašto ih treba slijediti – slijedi ih zato što mu to kaže roditelj. Mora se prisiliti slijediti pravila ("Ako sve ne pojedeš mama te neće voljeti, napustit će te"). Pod utjecajem kazne i nagrade. {tu se javlja pravilo: "Moraš sve pojesti"; najvažnije za instancu Roditelj, pa makar ona bila i u Djetetu, jest to da postoji izvjesno pravilo koje se mora slijediti}

Odrastao u Djetetu –"Mali učitelj"– niz strategija kojima dijete raspolaže da bi se suočilo s problemima. Služi se kreativnošću i intuicijom, ne logikom (osjeti gdje je drugi "emotivno slab").

Dijete u Djetetu – reagira bez obzira na stvarnost, bez obzira na izvjesna pravila. Kad padne ne šmrca već vrišti satima (doživljava očaj, paniku, tjeskobu; ekstremni osjećaji koji nemaju u vidu vezu sa stvarnošću).

PATOLOGIJA: dvije vrste – kontaminacija i ekskluzija.

KONTAMINACIJA – situacija kada tri instancije nisu čiste ni odvojene, nego jedna preklapa drugu. Može biti jednostavna (kad jedna instanca, ili R ili D, preklapa O) i dvostruka (kad obje instance, i R i D, preklapaju O.

KONTAMINACIJA RODITELJEMà dogodi se kada se zamijeni roditeljski slogan sa stvarnošću. Jedna izreka koja možda nekad vrijedi, ali je zamijenim sa stvarnošću: "treba se čuvati stranca" ili predrasuda "Podravci su škrti" - generalizacija. Patološka je zato što vjeruje da jedna predrasuda odgovara stvarnosti. Tu spadaju sva generalizirana uvjerenja.

KONTAMINACIJA DJETETOMà onaj slučaj kada odrasla osoba reagira filtrom fantazija i emocija iz djetinjstva. "Strah od drugih" - nisam provjerio da je osoba zla, ali po izvjesnim crtama na licu to zaključujem. Sve su to podsvjesni procesi, automatski, jer kad postanu svjesni mogu se kontrolirati.

Berne govori o fiksnim idejama "bit ću uvijek debeo". Djetetova stvarnost je ili neograničena ili onakva povišena, sve je crno-bijelo. Ili si dobar ili zao. U jednom času D odluči: nešto sa mnom nije u redu, a svi to znaju no neće mi reći – persekutivne ideje. Što je ideja bizarnija to je iz mlađeg djetinjstva: "Moram umrijeti i tek će me tada mama voljeti". Dogodi se ponekad da kontaminacija krene u čistu patologiju. Dolazi do odvajanja od stvarnosti, a rezultat je shizofrenija.

DVOSTRUKA KONTAMINACIJAà osoba uzme roditeljski slogan na njega se prilagodi s djetinjim uvjerenjem i to prihvati kao stvarnost (uzme ga zdravo za gotovo). Simbioza – u ranom djetinjstvu je dobra i nužna jer dijete nema izgrađene instancije.

EKSKLUZIJA je obrnut proces. Jedan nivo bude isključen. Osoba preferira jedan, a zanemaruje drugi, jedan nivo postaje dominantan. Prilagođuje se situaciji.

ISKLJUČENJE RODITELJAà takav tip ljudi suočava svijet bez predrasuda, pravila, otvoren je percepciji. Postoje pravila da mi služe, ona nisu fiksna, svaki put vrijede druga pravila. Oportunisti, fleksibilni – dobri političari, menadžeri, uspješne vođe. Ne možeš ga uhvatiti ni za rep ni za glavu, mišljenje mijenja kako mu paše.

ISKLJUČENJE ODRASLOGAà tip osjeća dijalog između D i R. Unutarnja borba između impulsa, želja i određenih pravila. Kada se isključi odrasloga postoji velika mogućnost da se krene u psihozu. Gubi se veza sa stvarnošću.

ISKLJUČENJE DJETETAà kad s njim razgovaraš kao da razgovaraš sa santom leda, ništa ga ne može izbaciti iz takta, pravila su jasna, uvijek postoji plan, glavni i rezervni, sve je proračunato, ali bez emocija.

Isključivost jedne instancije – kad postoji isključivo samo jedna instancija.

ISKLJUČIVOST RODITELJAà svijet suočava isključivo putem roditeljskih pravila, ima izvrstan plan, vizije, uspješan je, nema osjećaj za stvarnost, nema osjećaja, nema u vidu stvarnost. Ne postoji provjera stvarnosti nego postoje pravila.

ISKLJUČIVOST ODRASLOGà taj se ne zna šaliti. Dobro funkcionira (kao računalo). On izvršuje naređenja. Bavi se samo svojim poslom. Skuplja podatke i dobro ih  obrađuje. Teško mu je izmamiti osmjeh na lice. Ima dobar odnos sa stvarnošću.

ISKLJUČIVOST DJETETAà ne skrivaju svoje osjećaje, ali oni izlaze nekontrolirano. Podražaj nije sređen srazmjerno reakciji. Prave od buhe slona. Emocije se žive neovisno o drugome, a ponašanje nije vođeno roditeljskim pravilima. Nemaju potpore od strane stvarnosti. Takav tip bude doživljen kao histeričan i nezreo.