Carl Gustav Jung – komplementarna (analitička) psihologija
Kompleksna (analitička) psihologija – odbacuje sveopću teoriju seksualnosti i ne smatra da je ona presudna u psihičkim poremećajima.
Usredotočio se je na podsvijest, nije mu odgovaralo da postoji samo jedna individualna (moja) podsvijest, te da je čovjekova patologija plod te podsvijesti nastale u prvih 6-7 godina. Ne osobna podsvijest, postoji i kolektivna podsvijest. Postoji neka vrsta nasljedstva, ne samo genskog, fiziološkog, nego i psihičkog, a to je ono što njegovo čovječanstvo prenosi iz generacije u generaciju. Zato proučava različite kulture, narode, osobito primitivne. Znao je uzimati različita etnološka istraživanja (narodi Polinezije, Afrike – koji su u tom trenutku još nekontaminirani od zapadne civilizacije).
Individualno i kolektivno podsvijesno se formira u različite nakupine – arhetipe (pralikove) – npr. arhetip oca, majke, Boga – arhetipi su primitivne slike ili pojmovi pohranjeni u kolektivnom podsvjesnom. O specifičnosti kulture ovisi kako ću ja taj arhetip obući (ako živim u patrijarhalnoj kulturi arhetip oca će mi biti glavni, jači, ali ako živim u matrijarhalnoj kulturi arhetip majke će biti glavni i jači.
Svaka osoba jednako participira na toj kolektivnoj podsvijesti, tako da u svakoj od osoba postoje dvije strane, kako muška tako i ženska. On govori o pojmovima animus (muške karakteristike) i anima (ženske karakteristike) [paralela s istočnim filozofijama i nauku o Jingu i Jangu]. Nježne strane kod muškarca odbljesci su njegove animae. Anima muškarca pronađe žensku stranu žene. Po toj sličnosti pronalaze se osobe.
Jung zajedno s Freudom kaže da je za razumijevanje čovjeka izuzetno važno poznavanje njegovih snova – to su trenuci kad se podsvijest uspije probiti do svijesti. Rad sa asocijacijama i snovima: osoba sama otkriva pravo (skriveno) značenje "za sebe".
Čovjek je sa svojom osobnom podsviješću neka vrsta šatora koji čovjek postavi na već postojeću kolektivnu podsvijest. Kultura taj protok između osobne i kolektivne podsvijesti zna prekinuti. Previše je zamki da bi podsvijest prešla u svijest.
Svaka osoba pronađe taj put, individualizira ga iz kolektivnoga u osobno, tako da u osobnom može strujati kolektivno. Kolektivno je pozitivno, jer se etabliralo kroz povijest, evolucijom se odbacuje ono što je negativno, a sedimentira ono pozitivno. Nužno je postaviti kontakt s kolektivnim i pozitivnim – proces individuacije. Čovjek može biti slobodan i ima ciljeve.
Kolektivno podsvjesno je dobro koje se taloži kroz dugi niz godina, ali se u potrebi koristi.