Autistični poremećaj

Dječji poremećaj kojeg obilježava nemogućnost stvaranja odnosa s drugim, izostanak govora ili eholalija i otpor prema promjenama.

OBILJEŽJA: abnormalni ili oštećeni razvoj socijalnih interakcija i komuniciranja te izrazito smanjen repertoar aktivnosti i interesa.

Mlađe osobe mogu pokazivati malo ili nimalo zanimanja za uspostavljanje prijateljstava. Druge pak mogu biti zainteresirane za uspostavu prijateljstava, ali ne razumiju pravila socijalnih interakcija. Često je izrazito oštećena svijest o drugima.

Osobe koje mogu govoriti često imaju oštećenu sposobnost započinjanja i održavanja konverzacije. Često su zaokupljene jednim uskim područjem (skupljanje podataka o meteorologiji).

Smetnja se mora pokazati na barem jednom od tri područja prije 3. godine:

• socijalna interakcija (neostvarivanje odnosa s drugima)
• jezik kao sredstvo socijalne komunikacije (izostanak govora)
• simboličke ili imaginativne igre (otpor prema promjenama)

POREMEĆAJI: u većini slučajeva postoji popratna dijagnoza mentalne retardacije. Djeca (75%) s autističnim poremećajem funkcioniraju na zaostaloj razini. Mogu se pokazati neobične reakcije na senzoričke podražaje (visok prag za bol, preosjetljivost na zvukove ili dodir). Mogu postojati abnormalnosti hranjenja (uzimanje samo nekoliko vrsta jela ili pika).

U adolescenciji ili ranoj zrelosti osobe s autističnim poremećajem koje imaju intelektualnih sposobnosti za uvid mogu postati depresivne kad shvate ozbiljnost oštećenja.

TIJEK: početak je prije 3. godine, a roditelji često kažu da od rođenja dijete nije pokazivalo zanimanje za socijalnu interakciju. Autistični poremećaj ima stalan tijek.

Kod nekih osoba ponašanje se tijekom adolescencije pogoršava, a kod nekih se poboljšava. U odrasloj dobi vrlo je malo ljudi s tim poremećajem koji žive i rade samostalno.

Zastupljenost poremećaja je četiri do pet puta veća u muškom spolu. U ženskom spolu je veća vjerojatnost da će se uz poremećaj pojaviti i teža mentalna retardacija.