Anksiozni poremećaj zbog separacije

OBILJEŽJA: pretjeran strah vezan uz separaciju od kuće ili onih za koje je osoba bila vezana. Ova anksioznost daleko je jača od očekivane za razvojni stupanj osobe.

Smetnja mora trajati najmanje 4 tjedna, početi prije 18. godine te uzrokovati klinički značajan distres ili oštećenje socijalnog, akademskog ili drugih podrčja funkcioniranja.

Kad se separiraju od osobe za koje su vezani žele znati kuda se kreću, postaju željne doma do te mjere da se osjećaju bijedno kada nisu kod kuće. Čeznu za povratkom kući i zaokupljene su strahovima da će nezgode zadesiti osobe za koje su vezane.

Djeca pokazuju strah da nikada više neće biti s roditeljima. Pritužbe na tjelesne tegobe (glavobolja, mučnina, povraćanje) vrlo su česte.

POREMEĆAJI: kada se separiraju, djeca pokazuju apatiju, povlače se iz društva, boje se životinja, mraka, lopova, otmičara. Misli o smrti su česte. Takva djeca su često zahtjevna, nametljiva, traže stalnu pažnju. Radi tjelesnih pritužbi, djeca se podvrgavaju pretragama.

TIJEK: može se razviti nakon nekog životnog stresa. Početak može biti u predškolskoj dobi ili bilo kada prije 18. godine. Strah može trajati i godinama.

Iako adolescenti s tim poremećajem (posebice oni muškog spola) mogu poricati strah zbog separacije, ona se može odraziti ograničavanjem samostalnih aktivnosti i nećkanjem da se boravi izvan kuće.