Albert Ellis – REBT

Savjetnik za seksualne i bračne odnose

Racionalno-emotivna bihevioralna terapija (REBT).

Ova terapija je na pola puta između psihoanalize i biheviorizma.

REBT otkriva kako iracionalna očekivanja (emotivne misli uvjetovane emocijama) ostvaruju anksioznost i razočarenje. Potiče klijente na korekciju njihovih očekivanja. Iracionalne ideje su vođene strahovima i pritiscima.

REBT se, dakle, primarno bavi poremećenim ljudskim procjenama, emocijama i ponašanjima. Glavno rješenje leži u samoprihvaćanju i visokoj toleranciji na frustraciju.

Situacija – reakcija = automatizam. Valja uključiti i jednom naučene osjećaje, a ne samo misli. Ima sličnosti s ponašajnom psihologijom u tome što smatra da postoji jedan odgovor na određeni podražaj. Nekad automatizmi fuknkcioniraju dobro, ali nekad oni postaju iracionalni i gube svaku vezu sa stvarnošću.

Mi sebi često umišljamo da djelujemo racionalno: uviđamo stvari, kalkuliramo. Ellis kaže: to što ti misliš da je racionalno vrlo često je plod tvog emocionalnog opredjeljenja. Naći ćeš sve moguće argumente da to opravdaš. Naši čini su vrlo često plod naših emotivnih opredjeljenja i zato to tako doživljavamo, jer je opredjeljenje uvijek emotivno. Ono što nas pokreće jest emocionalni insight, a ne racionalni uvid. Ova teorija je slična Pavlovljevoj refleksnoj teoriji. Sve to funkcionira dobro dok nije na štetu osobe.

Emotivne misli uvjetovane emocijama koje znaju smetati tj.

iracionalne misli ili ideje:

Normalna odrasla osoba mora biti voljena od svih osoba koje žive s njom. Svaka ideja uključuje generalizaciju i isključivost: svi moraju jer ja... ako sebi umislim i čini mi se da me ta osoba ne voli, moj osjećaj prema meni pada. Zaključak: drugi me ne voli, ja ne vrijedim ništa.
Uvijek i na svakom mjestu moram biti kompetentan, moram uspjeti i pobijediti jer inače ne vrijedim (svaki mali neuspjeh ili odstupanje od ideala je shvaćen kao katastrofa).
Ima zločestih i podmuklih osoba koje treba kazniti. Oni moraju ispaštati za svoje grijehe_._ To je ideja velikog i pravednog suca koji na svaku nepravdu reagira. Ako si ga malo uvrijedio, on je spreman uništiti te. Drugi mora biti u službi mene.
Važno je da sve ide onako kako sam zamislio, jer ako ne ide sve po planu dogodit će se katastrofa. To je karakteristika nefleksibilnih osoba; one su u sebi nesigurne. Striktno je vezan na svoju misao; nije sposoban prebaciti se u jedan drugi sklop razmišljanja i zato je katastrofa. Npr. Zamislio sam danas učiti filozofiju, zvoni mi telefon da idem na kavu. Ne!!! To se ne uklapa u moj sustav. To mi smeta u mom kontaktu s drugima.
Kad je čovjek nesretan to je zato što ne može utjecati na vanjske faktore. Ne može vladati sobom, a to je zato što je tako rođen, takva mu je sudbina.

"Locus of control" (mjesto kontrole) [paralela s Perlsom - projekcija] – interni (ja sam odgovoran za sve što mi se događa) ili eksterni (vanjski faktori su krivi). Tko je odgovoran i tko utječe na zbivanje oko mene? Ima ljudi koji su svjesni da je to u njima. Okrivit će sebe ako ne uspije. Ako postoji još mogućnost da nešto učini, učinit će sve. Ako je izvan mene – ti si kriv što meni ne ide! Ili ja sam tako rođen, ja sam strijelac! To je kao da padate u živi pijesak. Treba nam netko tko će biti nasuprot koji će nas izvući van. On mi treba biti jedna vrsta ogledala da ja vidim gdje stojim, koja je to iracionalna ideja koja me vodi. Da pokušam intervenirati s drugačijim mentalnim sklopom. To je Ellisova terapija.

Ako postoji mogućnost da nešto ide u krivo, onda je nužno jako, jako se brinuti i izvidjeti sve mogućnosti da mi se to ne dogodi. Npr. ako nisam 100% siguran da će mi nešto ići dobro, takve stvari nema, ali moje uvjerenje je da stvari moraju ići glatko. Pokušati svim mogućim silama braniti se od te mogućnosti da mi se to dogodi. To je tzv. anticipacija neuspjeha – kad čovjek nije uvjeren da će mu ići po dobru, onda ta njegova misao naraste ko germa i postane problem i čini mu se nerješiva (npr. problem s mucanjem). ('Dogodilo mi se nešto loše jer se nisam dovoljno trudio.')
Lakše je i bolje izvjesne probleme zaobići nego ih suočiti. Npr. smeta me jedna osoba iz mog društva, ide mi na živce. Dođem doma, sve živo na nju. Dođe druga osoba i kaže zašto joj to ne kažeš. Ne, to ću učiniti sutra. Sutra isti problem još gori. Eto vidiš, ta osoba radi jednu te istu grešku i moj bijes se povećava. Moje uvjerenje je da bi druga osoba morala moje misli čitati i ono bi je moralo promijeniti, a ne ja. Ona se mora prilagoditi mom očekivanju koje ja na nju stavljam.
Mi moramo biti ovisni o drugima i valja uvijek imati nekoga na koga mogu računati, a koji je jači od mene. Ja uvijek moram biti ovisan o nekome! Ja svoju slobodu praktički stavljam u ruke drugoga i moju odgovornost za ono što se događa jer je on jači od mene. Ovisnost u isto vrijeme znači nesigurnost. Takva osoba se prilijepi uz osobu za koju smatra da je jaka i bude joj potpuno podložna. Prilijepiti se za nekoga znači da je guši. ('Zar ti nemaš prijatelja?')
Ono što je jednom utjecalo na naš život, uvijek će imati isti efekt. Npr. mene je pas jednom ugrizao i taj strah sam intenzivirao. Svaki put kad vidim psa strah me. (Što se jednom dogodilo uvijek će se tako dogoditi.)
Potrebno je jako suosjećati s drugima u njihovim problemima i jako se za njih brinuti. Npr. došao sam prijatelju i rekao mu: ova stvar mi nikako ne ide i ne razumijem zašto je tako. Smeta mi. Joj da, imaš pravo, to je stravično. Nazove i kaže: to je strašno, jesi li riješio problem? S nekim se previše identificiram i postanem on. (Suosjećam jer možda postoji blizina moje problematike.)
Uvijek postoji jedno pravo rješenje za sve probleme i katastrofa je ako ga ja ne pronađem. U čemu je iracionalnost? Da su svi problemi rješivi.

Važno je otkriti svoje mogućnosti, i svoja ograničenja, to je sloboda. Ne zastupati voluntarizam. Ja ću se svojim silama i djelima spasiti (to su tragovi reinkarnacije). Važno je ujediniti razum i emocije poput jakog motora na brodu i kormila. Tada dobijamo karakteristike zdrave osobnosti.

Često se događa da ljudi koji su inače vrlo realni i razumni postupaju iracionalno u određenim situacijama te ih apsolutiziraju iako je većina situacija rješiva teorijom relativnosti, tj. može i ne mora. Tada dolazi do nesrazmjera u poticaju i odgovoru.

Revidirani AUP REBT.

A= aktivirajući događaj,

U= uvjrenje osobe o tom događaju i

P= emocionalne i bihevioralne reakcije osobe ili Posljedice zadržavanja određenih uvjerenja kod U.

(A,P,U) međusobno se prožimaju.

Karakteristike zdravog ophođenja sa stvarnošću ili

zdrava osobnost

Zanimanje za sebe samoga: Razumni i emocionalno zdravi ljudi skloni su biti prvenstveno zainteresirani za sebe same i stavljati svoje vlastite interese barem malo iznad interesa drugih. Oni se donekle žrtvuju za one do kojih im je stalo, ali ne pretjerano ili potpuno.
Društveni interes: Društveni interes je obično racionalan i samo pomažući jer većina ljudi želi živjeti i zabavljati se u društvenoj grupi ili zajednici. Ako se ne ponašaju moralno, ne štite prava drugih i ne potpomažu društveno preživljavanje, malo je vjerojatno da će stvoriti takav svijet u kojem sami mogu živjeti ugodno i sretno.
Samousmjeravanje: Zdravi ljudi uglavnom su skloni preuzimati odgovornost za vlastiti život, dok istovremeno radije surađuju s drugima. Oni ne trebaju niti traže znatniju pomoć ili potporu drugih, iako bi je možda više voljeli i rade na tome.
Visoka tolerancija na frustraciju: Racionalni pojedinci daju sebi i drugima pravo da pogriješe. Čak i kada osjećaju snažnu odbojnost prema vlastitom ponašanju i ponašanju drugih, oni se suzdržavaju od osuđivanja sebe ili drugih, za neprihvatljivo ili neugodno ponašanje.
Fleksibilnost: Zdravi i zreli pojedinci obično su fleksibilni u mišljenju, otvoreni za promjene i tolerantni i pluralistički u svom stavu prema drugim ljudima Oni ne donose kruta, nepromjenjiva pravila za sebe i druge.
Prihvaćanje neizvjesnosti: Zdravi muškarci i žene skloni su potvrditi i prihvatiti ideju da živimo u svijetu vjerojatnosti i šanse, gdje apsolutna sigurnost ne postoji. Oni posjeduju visok stupanj sređenosti, ali ne žele da točno znaju što će donijeti budućnost ili što će im se dogoditi.
Predanost kreativnim poslovima: Većina je ljudi obično zdravija i sretnija kada su vitalno zaokupljeni nečim izvan sebe samih i po mogućnosti imaju barem jedan snažan kreativan interes.
Znanstveno mišljenje: Neporemećene osobe su obično objektivnije i realističnije i više okrenute znanosti nego one koje su znatnije poremećene.
Samoprihvaćanje: Zdraviji ljudi su obično sretni što su živi i prihvaćaju sebe upravo zato što su živi i imaju mogućnost da uživaju. Oni ne žele mjeriti svoju pravu vrijednost vanjskim dostignućima ili onim što drugi misle o njima. Jednostavno žele imati bezuvjetno samoprihvaćanje. Nastoje uživati više nego se dokazivati.
Preuzimanje rizika: Emocionalno zdravi ljudi skloni su preuzeti priličnu količinu rizika i pokušavaju učiniti ono što žele čak i kad postoje prilični izgledi da bi mogli zatajiti. Oni žele da budu smioni, ali ne i suludo odvažni.
Dugoročni hedonizam: Dobro prilagođeni ljudi skloni su tražiti i zadovoljstva trenutka i zadovoljstva u budućnosti. Oni su hedonisti, tj. traže sreću i izbjegavaju bol, ali pretpostavljaju da će vjerojatno prilično dugo živjeti i da je zato bolje da misle i o danas i o sutra i da nisu opsjednuti trenutačnim zadovoljstvima.
Neutopizam: Zdravi ljudi prihvaćaju činjenicu da su utopije vjerojatno nedostižne i da vjerojatno nikada neće dobiti sve što žele i izbjeći bol.
Samoodgovornost za vlastiti emocionalni poremećaj: Zdravi pojedinci spremni su prihvatiti veliki dio odgovornosti za svoj vlastiti poremećaj radije nego da, braneći sebe, okrive druge ili društvene uvjete za svoje autodestruktivne misli, osjećaje i ponašanja.

Pregled zdravih i nezdravih negativnih emocija

Zabrinutost nasuprot anksioznosti. Zabrinutost je emocija koja je povezana s uvjerenjem: "Nadam se da se ova prijetnja neće ostvariti, a i bilo bi nezgodno da se ostvari", dok se anksioznost javlja kad osoba vjeruje: "Ova se prijetnja apsolutno ne smije ostvariti i bilo bi strašno da se ostvari."
Tuga nasuprot depresiji. Smatra se da se tuga javlja kad osoba vjeruje: "Jako je neugodno što sam doživio taj gubitak, ali nema razloga zašto se to nije smjelo dogoditi". Depresija je, s druge strane, povezana s uvjerenjem: "Taj gubitak se nije smio dogoditi i strašno je što se dogodio". Ovdje, kad se osoba osjeća odgovornom za gubitak, bit će sklona da osuđuje sebe: "Ja ništa ne valjam," dok, ako je gubitak izvan njezine kontrole, bit će sklona da osuđuje svjetske životne uvjete: "To je strašno."
Žaljenje nasuprot krivnji. Osjećaji žaljenja ili grižnje savjesti javljaju se kada osoba priznaje da je učinila nešto loše, javno ili privatno, ali prihvaća sebe kao pogrešivo ljudsko biće zato što je to učinila. Osoba se osjeća loše zbog postupka ili čina, ali ne zbog sebe. Krivnja se javlja kada osoba osuđuje sebe kao lošu, zlu ili pokvarenu zato što je postupila loše. Ovdje se osoba osjeća loše i zbog postupka i zbog "sebe same".
Razočaranje nasuprot stidu/osramoćenosti. Osjećaji razočaranja javljaju se kada se osoba ponaša "glupo" u javnosti i priznaje glupi postupak, ali prihvaća sebe u tom procesu, osjeća se razočaranom zbog svog postupka, ali ne i sobom. Stid i osramoćenost javljaju se kad osoba uviđa da se ponašala "glupo" u javnosti pa se osuđuje što se ponašala na način na koji apsolutno nije smjela. Obje emocije uključuju samoocrnjenje.
Uzrujanost nasuprot ljutnji. Uzrujanost se javlja kada neka druga osoba ne poštuje životne navike pojedinca. Uzrujanoj se osobi ne dopada što je ona druga učinila, ali ju zbog toga ne osuđuje. U ljutnji osoba zaista vjeruje da druga osoba ne smije prekršiti pravilo i osuđuje ju zato što je to učinila. Zdravo je ljutiti se na tuđe postupke, ali ne i na osobu zato što je krivo postupila.

Treba napomenuti da terapeuti racionalno-emocionalnog ponašanja obično ne smatraju da negativne zdrave emocije treba mijenjati za vrijeme terapije jer se one smatraju Posljedicama racionalnog mišljenja.