Tračak Božje ljubavi u tragediji Amtraka

U blizini Mobilea u Alabami, postojao je željeznički most koji se protezao preko velikog zaljeva. Bilo je to dana 22. rujna 1993. Bilo je maglovito jutro, neposredno prije zore, kada je remorker slučajno gurnuo teglenicu u zaljev. Plutajuća teglenica udarila je u riječni most. U mraku nitko nije mogao vidjeti razmjere štete, ali je netko na remorkeru javio Obalnoj straži. Nekoliko minuta kasnije, Amtrakov vlak, Sunset Limited, stigao je do mosta dok je putovao iz Los Angelesa u Miami. Ne znajući za štetu, vlak je prelazio most brzinom od 110km/s. U vlaku je bilo 220 putnika. Kako je težina vlaka slomila potporni stup mosta, most je popustio. Tri jedinice lokomotive i prva četiri od osam putničkih vagona pali su u zaljev pun aligatora. U tami je magla bila ispunjena vatrom i dimom. Udaljene 10 km od kopna, žrtve su bile potencijalna hrana za aligatore. U pomoć u spašavanju unesrećenih pozvani su i helikopteri. Spasioci su uspjeli spasiti 163 osobe. Ali jedno spašavanje se ističe. Gary i Mary Jane Chancey čekali su u vagonu sa svojom jedanaestogodišnjom kćeri Andreom. Kad je vagon upao u zaljev i počeo se brzo puniti vodom, mogli su učiniti samo jednu stvar. Gurnuli su svoju mladu kćer kroz prozor u ruke spasioca, a zatim podlegli smrti u vodi. Njihova požrtvovna ljubav posebno se ističe jer je njihova kći bila nesavršena prema svjetskkim mjerilima. Rođena je s cerebralnom paralizom i trebala joj je pomoć i oko najosnovnijih stvari. Ali bila je dragocjena svojim roditeljima. — I mi smo nesavršeni. Naši su životi ispunjeni greškama, grijehom i bespomoćnošću. Ali još uvijek smo dragocjeni Bogu – toliko dragocjeni da je žrtvovao svog Sina Isusa da nas spasi. Današnje Evanđelje nam govori kako je savršeni Bog poslao svog savršenog Sina da spasi nesavršeni svijet.