Ja znam Psalam, ali ovaj propovjednik poznaje Pastira.

U Londonu se gomila okupila kako bi čula poznatog glumca kako recitira neke od Shakespeareovih drama. Gomila je bila oduševljena i zabavljena glumčevim sposobnostima, te su mu često pljeskali. Stari propovjednik u publici potaknuo je glumca da recitira 23. psalam, koristeći svoj šekspirijanski stil. Glumac je pristao pod jednim uvjetom da to učini i propovjednik nakon što on završi. Glumac je koristio sve svoje glumačke sposobnosti, a kada je završio, publika ga je ispratila gromoglasnim pljeskom koji je trajao nekoliko minuta. Tada je stari propovjednik počeo recitirati isti psalam. Kad je započeo, glas mu je drhtao zbog njegova poštovanja prema Božjoj Riječi. Kad je propovjednik završio, nitko nije pljeskao. Nisu mogli. Nigdje nije bilo suhog oka i svi su bili zauzeti brisanjem suza. — glumac je polako ustao i rekao: “Dame i gospodo, očito postoji razlika između ovog propovjednika i mene. Dobro znam psalam Dobrog pastira, ali ovaj propovjednik poznaje Dobrog pastira.”