Lectio Divina je čitanje, individualno i zajedničko, više ili manje dužeg odlomka Pisma, prihvaćenog kao Riječ Božja, razvijajući se potom, na poticaj Duha, u meditaciju, molitvu i kontemplaciju. („Tumačenje Biblije u Crkvi“ br. 143.)

Druge spise mogu razumjeti i njih prodrijeti oni koji ih čitaju, ali božanski spisi koji govore o spasenju, ne može se ni razumjeti niti držati bez prosvjetljenja Duha Svetoga. (Simeon Novi Teolog)

Čitati Pismo znači napeti jedra na dah Duha Svetoga, a da ne znamo na koju ćemo obalu pristati. (sv. Jeronim)

Tko poznaje Pismo, poznaje Božje srce. (Sv. Grgur Veliki)

Što čitajući istražuješ, u razmatranju ćeš pronaći; što u molitvi tražiš, u kontemplaciji će ti se otvoriti. (sv. Ivan od Križa)

LECTIO (čitanje)

Čitanje traži Riječ i ono što tekst kaže o sebi.
Pozorno čitam izabrani tekst (npr. nedjeljna čitanja).
Zaustavljam se gdje mi je srce taknuto te izabirem rečenicu ili riječ koja me se najviše dojmila.
Čitanje može trajati oko pet minuta.
Cilj božanskog čitanja jest duhovno iskustvo prenijeti u život. Kontemplacija se najbolje očituje u svakodnevnici. Svakodnevnica je mjerilo uspjeha božanskog čitanja i kontemplacije. Plod vježbe nije bijeg od života i ljudi, nego s novim duhovnim iskustvom živjeti u svijetu.

MEDITATIO (meditacija)

Meditacija nalazi Riječ i ono što tekst govori nama.
U tradicionalnom smislu riječi meditacija je razmatranje svetih tekstova ili slika. U meditaciji otvaram svoj razum i srce izabranoj riječi i njenoj poruci. Izabranu riječ ponavljam napamet u sebi i osluškujem u nutrini njeno djelovanje: kako odgovara na moja pitanja i moje čežnje i kako mi rane liječi. Mogu ponavljati izabranu riječ ili rečenicu u ritmu disanja: kod svakog izdisaja ili udisaja. Stari oci to ponavljanje riječi zovu ruminatio (preživanje).
Ponavljanjem molitelj kuša okus riječi iza riječi. Meditativna nadahnuća mogu se izraziti riječima, pjesmom, crtežom ili gestom.

ORATIO (molitva)

Molitva je naš govor Bogu.
Govorim Bogu što osjećam.
Molim za rasvjetljenje, zahvaljujem mu i slavim ga. To je usmena molitva.
"Kad slušaš, Bog ti govori, kad moliš, ti govoriš Bogu (Sv. Ambrozije).
Molim da me Bog promijeni.
"Čovjek moli da sebe transformira, a ne da Boga informira." (Sv. Augustin)

CONTEMPLATIO (kontemplacija)

Kontemplacija kuša plodove u šutnji.
U kontemplaciji molitelj se sjedinjuje s Bogom u šutnji i preuzima Božje gledanje na stvarnost. Kontemplacija smiruje razum i osjetila i oslobađa iskustvenu razinu koja je zastrta ja-aktivnošću i vodi do iskustva jedinstva s Bogom (unio mystica). Stara izreka kaže da tko želi biti pobožan, treba mu deset dijelova: devet dijelova šutnje i jedan dio samoće. Kontemplacija kuša plodove susreta s riječju Božjom. Čovjek spoznaje da je dijete Božje i odmara se u Božjem okrilju. Stanje kontemplacije besplatni je Božji dar.

Koraci meditatio, oratio i contemplatio, obavljaju se u šutnji (do 20 minuta) uz odgovarajuću glazbu. Nakon šutnje preporuča se kratko pojedinačno izvješće o dojmovima, ali bez komentiranja. Za kraj može se zapjevati, pročitati psalam, ostati u šutnji, izvesti molitvene geste i blagoslivljati. Lectio divina u zajednici ukupno traje oko jedan sat.

PRIKAZ KONTEMPLATIVNE MOLITVENE VJEŽBE

1.  Sjedi mirno, uspravno i opušteno. Zatvori oči ili ih drži napola otvorene. Diši prirodno. Prati kako disanje dolazi i prolazi.

2. Izaberi kratku riječ, kao na primjer: Abba, Bog moj, Isus, Šalom, Aleluja. U toj riječi je čežnja, predanje, ljubav i povjerenje u Boga.

3. Ponavljaj ili pjevaj u sebi svoju riječ ili posljednji samoglasnik kod izdisaja.

4. Ne razmišljaj o riječi! Uroni u riječ.

5. Ne opterećuj se radiš li vježbu pravilno. Smiri misli i osjećaje. Ako misli ''odlutaju'', usmjeri ih uvijek iznova na riječ ili disanje.

6. Osluškuj svoje tijelo. Ako se pojave bolovi, uroni u bol umjesto borbe protiv boli. Opusti se u boli. Ophodi sa boli pozitivno i ljubazno. Vježbaj s radosnom opuštenošću.

7. Ivan od Križa preporuča vježbu koju zove ljubavna pozornost. To znači prihvatiti sebe u svakom trenutku onakvim kakav si. U to spada i prihvaćanje neugodnih osjećaja kao na primjer: strah. Strah ne treba potiskivati, ali se sa strahom ne treba identificirati.

8. Treba se svim silama upustiti u vježbu, i sve drugo pustiti. Svim silama znači više osluškivati nego činiti. Treba nastaviti vježbu i onda kad ti se čini da više ne moliš.

9. Ostani u molitvenoj vježbi 25 minuta sjedeći nepokretno.

10. Vježbaj molitvenu vježbu jednom do dva puta dnevno. Možeš nastaviti vježbu i u slobodno vrijeme dok radiš, hodaš, čekaš, ili u bolesti kad ne možeš spavati. Ovaj molitveni put je doživotan put. Tko ustraje s vježbom na putu, put će ga promijeniti.