Cvjetnica B

Procesija: Mk 11:1-10—Isusov trijumfalni ulazak

1. Novi Adam: Isus jaše “magare koje još nitko nije zajahao” (Mk 11:2)
2. Haljine/zelene grane: krunidba kralja (2Kr 9:13); pobjednička povorka (1Mak 13,51)

Iz 50:4-7—Sluga koji pati

Prvo čitanje je iz treće "Pjesme sluge Jahvina" u Knjizi proroka Izaije. Nadahnut Duhom Svetim, prorok Izaija iz 8. st. pr. Kr. skladao je četiri pjesme koje opisuju Slugu-Sina Božjeg. Isus ispunjava svaku od proročkih pjesama. On je Božji ljubljeni Sin koji je došao, kako je Isus rekao, "da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mt 20,28; Iz 53,11). Kako bi oslobodio čovječanstvo od ropstva grijehu i smrti, Isus je platio otkupninu i otplatio dug cijenom svoje krvi. Umirući umjesto krivca, Isus ispunjava proročko poslanje Sluge Jahvina, naviješteno u Prvom čitanju. Dok je ljudima govorio Božje riječi, podvrgnuo se njihovom zlostavljanju.

1. Sluga: pruža svoja “leđa” onima koji ga udaraju; ne skriva svoje "lice" od "ruga i pljuvanja"

Ps 22 — Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Prvo čitanje i psalam navješćuju Isusovo poniženje i smrt na oltaru Križa. Oba čitanja daju točan opis zlostavljanja koje je Isus pretrpio dok se predavao u ruke svojih neprijatelja. Ps 22 počinje Isusovom četvrtom izjavom s križa: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (citirano na hebrejskom u Mt 27,46 s grčkim prijevodom i Mk 15,34 na aramejskom). Psalam 22:8-9 i 17-20 opisuje Isusovo zlostavljanje od strane Njegovih neprijatelja i fizičku agoniju Njegovog raspeća. Isus je s križa zazvao Psalam 22,1 (Mk 15,34). Bio je ismijavan i udaran (Ps 22,7-8; 17-18; Mk 14,65; 15,15-20, 22-31). Rimski stražari bacali su kocku za njegovu odjeću (Ps 22,19; Mk 15,24) dok su ga njegovi neprijatelji izazivali da dokaže svoje božanstvo tako što će se spasiti (Ps 22,8; Mk 15,32). Međutim, Psalam 22 završava objavom pobjede (Ps 22,23-24), baš kao što će Isusova smrt na križu završiti pobjedom uskrsnuća!

1. Započinje s “napuštenošću” od strane Boga (22:1); završava obraćenjem pogana! (22:27)

Fil 2:6-11 — Ponizi sam sebe... zato Bog njega preuzvisi.

Isus je Božji Sin, a ipak, kako nas podsjeća sveti Pavao u Drugom čitanju, Isus se ponizio za nas došavši u ljudskom tijelu da živi među nama. Pavao je u svojoj poslanici Filipljanima napisao da se oplijenio, uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; i budući da je u svakom pogledu bio obličjem čovjeku nalik, bio je ipak ponizniji, čak do prihvaćanja smrti, smrti na križu (Fil 2:7-8). Svojom poslušnošću Isus je okajao našu neposlušnost i bio je uzvišen od Oca, koji mu je dao "ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikā, zemnikā i podzemnikā. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca." (Fil 2:9-11).

Mk 14:1-15:47—Muka Gospodina našega Isusa Krista

U evanđelju proživljavamo posljednje Isusove sate, koji su završili njegovom izdajom i mukom na oltaru križa. Okrunjen trnjem, umro je kao "kralj židovski" (Mk 15,18; Iv 19,19-22). Isus je David-Mesija-Kralj koji ispunjava vječni savez koji je Bog sklopio s Davidom (2 Sam 7:16, 29; 23:5; 2 Ljet 13:5; Ps 89:2-5; Sir 45:25) i čiji su dolazak Božji proroci navijestili. Međutim, dok prolazimo kroz dane Velikog tjedna do Velikog petka, trebamo se sjetiti da je Isus prihvatio ovu neizrecivu patnju i nasilje iz ljubavi prema nama.

1. Muka u vrtu (Mk 14:32-51)
   a. Abba, Oče: jedini put kada Isus moli "Abba" (aramejski) (14:36)
   b. Bdijenje: “Pazite” ili “Bdijte (grčki grēgoreo) i molite”
   c. Mladić: Tko je on? (14:51-52)
   1. Apostol Ivan (Ambrozije, Toma Akvinski) (ali usp. Mk 14:50)
   2. Jakov "brat Isusov", kasnije jeruzalemski biskup (Teofilakt)
   3. Mladić iz gornje sobe (Viktor Antiohijski; Euzebije, Povijest 6.40.7)
   4. Ivan Marko, Evanđelist (usp. Dj 12:12; Papija o Marku)
2. Isusovo suđenje pred Velikim vijećem (Mk 14:53-65)
   a. Dva svjedoka: zahtijeva židovski zakon za pogubljenje (usp. Pnz 17,6)
   b. Sin Čovječji: “sjedi zdesna” Bogu i dolazi “s oblacima”
   c. Bogohuljenje: potvrđuju da Isus tvrdi da je od Boga došao (usp. Dn 7,13-14)
3. Pilat osuđuje Isusa na smrt (Mk 15,1-20)
   a. Bičevanje: kožni bičevi opremljeni šiljcima ili komadima željeza ili kosti:
   "Rimljani su ih bičevali sve dok im se nije vidjela utroba... Muškarci su tada otpušteni, svi prekriveni krvlju, što je prizor koji je toliko užasnuo njegove prijeteće neprijatelje da su ispustili svoje oružje i pobjegli." (Josip Flavije, Rat 2.612)
   b. Krunidba trnjem: "grimizni plašt" - boja cara
   c. Klanjahu se: nešto što biste učinili pred kraljevima i bogovima (Isus je i kralj i Bog)
4. Isusovo raspeće i smrt (Mk 15:21-41)
   a. 3. čas i 9. čas: Isus raspet; “izdahne” (15:25, 33-34)
   b. Tamid: “trajna žrtva”; prinosi se svako jutro/večer (Izl 29:38-43)
   c. Vrijeme molitve: 9 ujutro i 15 sati u Hramu (Dj 2:15; 3:1)
   "Učini da izdanak Davidov (=Mesija) brzo izbije, i podigni njegov rog svojim spasenjem. Jer čekamo tvoje spasenje povazdan." (15. židovski blagoslov)
5. Isusov ukop (Mk 15:42-47)

Životne poruke: Danas moramo odgovoriti na 5 pitanja:

1. Plače li Isus nad mojom grešnom dušom kao što je plakao nad Jeruzalemom na početku svoje procesije na Cvjetnicu?
2. Jesam li neplodna smokva? Bog od mene očekuje plodove svetosti, čistoće, pravde, poniznosti, poslušnosti, milosrđa i oprosta. Jesam li, Ili još gore, nastavljam li proizvoditi gorke plodove nečistoće, nepravde, ponosa, mržnje, ljubomore i sebičnosti?
3. Hoće li Isus morati očistiti moje srce svojim bičem? Isus ne može tolerirati oskvrnuće hrama Duha Svetoga (što sam postao krštenjem), mojom ovisnošću o nemilosrdnim, nepravednim i nečistim mislima, riječima i djelima; niti Isus hvali moj trgovački mentalitet ili proračun gubitka i dobitka u mom odnosu s Bogom, mojim Nebeskim Ocem.
4. Primam li Isusa u svoje srce? Jesam li spreman predati mu svoj život u ovom Velikom tjednu i poželjeti mu dobrodošlicu u sva područja moga života kao svome Gospodinu i Spasitelju? Sjetimo se da smo svi mi grešnici koji smo svojim grijesima razapeli Isusa, ali se još uvijek možemo ponovno obratiti Isusu i moliti ga za oprost i milost u sakramentu pomirenja. Po Isusovoj muci dobivamo oproštenje: "njegove nas rane iscijeliše". (Iz 53,5).
5. Jesmo li poput poniznog magarca koji je nosio Isusa, donoseći Isusovu ljubav, oprost i požrtvovno služenje našim obiteljima, radnim mjestima i zajednicama načinom na koji živimo?

😅Dobra šala i Bogu je draga

1. Mali Ivan je bio bolestan na Cvjetnicu i ostao je kod kuće sa svojom majkom. Njegov se otac vratio iz crkve s palminom granom. Dječačić je bio znatiželjan i upitao ga je: "Zašto imaš tu palminu granu, tata?" Njegov otac je objasnio: “Vidiš, kad je Isus došao u grad, svi su mahali palminim granama njemu u čast; pa smo danas dobili palmine grane.” "Ajme", progunđao je mali Ivan. “Jedne nedjelje ne mogu ići u crkvu i pojavi se Isus!”
2. Muž i žena su se posvađali. Bila je to žestoka borba, svatko je pokušavao sačuvati svoju poziciju. Emocije su bile uzburkane. Dok su se vozili na obiteljsko vjenčanje u daleki grad, oboje su njegovali povrijeđene osjećaje u obrambenoj tišini. Ljutita napetost između njih bila je toliko jaka da ste je mogli rezati nožem. No, tada je tišina prekinuta. Pokazujući na magarca koji je stajao na pašnjaku pokraj ceste, muž je sarkastično upitao: "Tvoj rođak?" Supruga je brzo odgovorila: "Udajom!"

SAŽETAK (don Fabio Rosini):

Na Cvjetnicu godine B čitamo Muku Gospodinovu iz Markova evanđelja i tako započinje Veliki tjedan koji svoj najveći izražaj ima u Vazmenom trodnevlju. S književnog gledišta, sva su četiri evanđelja zapravo dugačak uvod u izvještaj o muci, smrti i uskrsnuću našega Gospodina. Liturgija Velikog tjedna obično predviđa dinamično sudjelovanje vjernika. Procesija na Cvjetnicu trebala bi započeti ispred crkve i kretati se ulicama grada. Međutim, ako to i nije moguće iz nekog razloga, još uvijek možemo tjelesno sudjelovati mašući palminim grančicama u prikladno vrijeme, klečeći tijekom izvještaja o Isusovoj smrti, ljubeći križ, posteći na Veliki petak i održavajući blagdansko bdijenje u subotu navečer. Kako bismo u potpunosti proslavili te događaje, važno je da uđemo u te tjelesne geste. Zašto? Jer spasenje koje nam Gospodin nudi nije intelektualna stvar! Ako događajima Velikog tjedna pokušamo pristupiti na intelektualan način, izmaknut će nam i neće imati nikakvog učinka na nas. Krist nas je ljubio time što je podnio muku svojim tijelom, a ne apstraktnim govorom. Dao nam je kruh i vino kao prave sakramentalne znakove svoga tijela i krvi. Prostrt u Getsemaniju, ponudio se Ocu cijelim svojim tijelom. Bio je udaran, pljuvan, okrunjen trnjem i pribijen na križ. Svojim je tijelom prošao kroz te događaje i stigao do uskrsnuća i Oca. Kristovo spasenje ne usvaja se čitanjem knjige ili prisustvovanjem konferenciji. Ona je asimilirana u sakramentima koji pokreću djelovanje milosti u našim životima. Tertulijan je rekao da je tijelo okosnica spasenja. Ako želimo da ovaj Veliki tjedan ima smisla, moramo svojim tijelom sudjelovati u liturgiji. Ponekad je dobro kada nam Gospodin oduzme ono što imamo kako bismo mogli cijeniti stvari koje su važne. Uskrs mora postati utisnut i ugraviran na našim tijelima, jer Krist nas je ljubio u našem tijelu. I svojim tijelima možemo dati slavu Kristu uzvraćanjem ljubavi. Ovaj Veliki tjedan je poziv na ulazak u puninu života. Volimo djelima, a ne samo osjećajima. Osjećaj koji se ne pretvara u djela jednostavno je prolazno stanje duše. Gospodin nas je ljubio cijelim svojim tijelom i njegova je ljubav konkretna.