5. korizmena nedjelja B

Jer 31:31-34—Proročanstvo Novog saveza

U Prvom čitanju, Božji prorok iz šestog stoljeća prije Krista, Jeremija, obećao je "Novi savez" koji je više od političke ili nacionalne obnove podijeljenog kraljevstva Izraela i Jude. Donijet će duhovnu obnovu naroda Božjeg saveza i oproštenje njihovih grijeha (Jr 31,1, 3-4, 7-8, 34). Isusov Novi savez ispunjenje je Jeremijina proročanstva. Njegova Muka i Uskrsnuće donijeli su sveopći poziv na spasenje, kako je prorekao starac Šimun držeći dijete Isusa u svome naručju u Hramu (Lk 2,32).

1. "Novi savez": sveta obiteljska veza između Boga i njegovog naroda (31:31)
2. Novi naspram Starog: "ne kao" savez sklopljen na brdu Sinaj (31:32)
3. Novi zakon: zapisan u “srcima njihovim” (31:33), naspram zapisan na pločama (usp. Izl 31:18)

Ps 51—Čisto srce stvori mi, Bože

Ovaj psalam se pripisuje kralju Davidu, najpoznatiji je od sedam pokorničkih psalama. Pridružujemo se psalmistu u njegovom iskrenom kajanju za svoje grijehe i njegovoj duboko proživljenoj želji da se pomiri s Gospodinom dok molimo: "Čisto srce stvori mi, Bože."

1. Molitva za milosrđe: “Smiluj mi se, Bože...” (r. 3)
2. Molitva za čisto srce: “čisto srce” = “duh postojan” (r. 12)
3. Molitva za radost: “Vrati mi radost svoga spasenja” (r. 14)

Heb 5:7-9—Isusove molitve i poslušnost

Drugo čitanje, iz Poslanice Hebrejima, sažima Isusov život na zemlji. Sv. Ćiril Aleksandrijski je napisao da je Isus "ponudio svoj život kao uzor svetosti da ga nasljedujemo, preuzeo je slabosti čovječanstva, i koja je bila njegova svrha da to učini? Da bismo mogli doista vjerovati da je postao pravi čovjek, iako je ostao ono što je bio, pravi Bog" (Pismo Euopitu, Anatema, 10).

1. Molitva: Isus je "sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje" (r. 7)
2. Poslušnost: "iz onoga što prepati naviknu slušati" (v. . 8)

Iv 12:20-33—Došao je Isusov "čas"

Isus je prorekao svoju smrt u prispodobi o sjemenu koje umire. Međutim, Isus nije samo predviđao svoje nadolazeće raspeće (Iv 3,14-15). Također je prorekao svoje Uzašašće Bogu Ocu kada će biti "podignut , uzvisit će se i proslaviti!" (Iz 52,13), baš kao što je bio običaj da kraljevi budu uzdignuti iznad svojih podanika (1Mak 8,13). Novim savezom u Kristovoj krvi (Lk 22,20) Gospodin je u svom duhovno preporođenom narodu stvorio "čisto srce" (Psalam) u sakramentu krštenja. Primio ih je u novi i vječni savez po Onome koji je postao izvorom vječnoga spasenja za sve koji su mu poslušni (Drugo čitanje). Isusova podložnost volji njegova Oca da otkupi palo čovječanstvo prožela je cijeli njegov život. Njegovo poslanje bilo je središte njegova života, od Utjelovljenja do njegove Muke, ispunjavajući božanski plan otkupiteljske ljubavi Njegovog nebeskog Oca (KKC 607).

1. Pasha: došli su se "klanjati na Blagdan" (12:20)
2. Obraćenje Grka: "neki Grci" traže Isusa (12. :21-22)
   a. Filip: idu k apostolu s grčkim imenom (grč. Philippos)!
   b. Andrija: Filip zove "Andriju" (grč. Andreas) drugo grčko ime!
   c. “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa”
3. Isusov odgovor (12:23)
   a. “Čas”: “došao je čas da se proslavi Sin Čovječji”
   b. Prispodoba o sjemenu: ako “pšenično zrno” ne “umre” ne donosi “plod”
   c. Objašnjenje: “Tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.”
4. “Čas” Isusov (12:27-33)
   a. “Čas” = čas Isusove muke, smrti i uskrsnuća (usp. Iv 13,1)
   b. Isusova molitva: ne "Oče, izbavi me iz ovoga časa" (12,27)
   c. Otac govori: "Proslavio sam i opet ću proslaviti" (12:28)
   d. Egzorcizam: "sada će knez ovoga svijeta (=Sotona) biti izbačen" (12:31)
   e. “A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” (12:32)
   f. Raspeće: Isus govori o svojoj smrti (12:33)

😅Dobra šala i Bogu je draga
1) Definicija dobre propovijedi: Trebala bi imati dobar početak. Trebala bi imati dobar kraj. I da ta dva dijela budu što bliže jedno drugom
2) Nakon iznimno duge i dosadne propovijedi zajednica je izašla iz crkve ne rekavši ni riječi župniku. Nakon nekog vremena, jedan je čovjek stisnuo župniku ruku i rekao: "Župniče, ta me propovijed podsjetila na mir i ljubav Božju!" Župnik je bio presretan. “Nitko nikada prije nije tako nešto rekao o mojoj propovijedi! Recite mi, kako vas je to podsjetilo na mir i ljubav Božju?” “Pa”, rekao je čovjek, “to me podsjetilo na Božji mir jer je nadmašilo svako ljudsko razumijevanje i podsjetilo me na Božju ljubav jer je trajala zauvijek!”
3) Prije nego što je župnik počeo propovijedati jednog nedjeljnog jutra, pomislio je da bi trebao objasniti zašto ima flaster na bradi. “Dok sam se jutros brijao, razmišljao sam o današnjoj propovijedi, izgubio sam koncentraciju i slučajno žiletom posjekao bradu.” Zatim je nastavio propovijedati najdužu propovijed svog života. Nakon mise jedan od tinejdžera pozdravio je župnika i rekao: "Župniče, sljedeće nedjelje razmišljajte o svom brijanju i prekinite propovijed."

SAŽETAK (don Fabio Rosini):

Na ovu petu korizmenu nedjelju čitamo iz dugih govora Ivanova evanđelja koji prethode Posljednjoj večeri. Neki Grci traže da vide Isusa. Ova tema viđenja ili promatranja Isusa omiljena je tema svetog Ivana Evanđelista! U Proslovu njegova evanđelja čitamo da je “Riječ tijelom postala i vidjeli smo slavu njegovu”. Prva Ivanova poslanica govori o onome što su naše oči vidjele i naše ruke opipale. U podnožju križa, Ivan, ljubljeni učenik, svečano svjedoči da je on sam vidio krv i vodu kako izlaze iz Kristova boka. Kasnije u istom Evanđelju sveti Toma, da bi ušao u puninu vjere, stavlja prst u Kristovu ranu i izravno je doživljava. U svim tim slučajevima osobno iskustvo Krista sve preobražava. Ovo izravno gledanje Boga izgubljeno je za čovječanstvo nakon pada. Nakon grijeha u edenskom vrtu, Adam se skriva. Kad Bog pozove: "Adame, gdje si?" to je bolni krik oca koji je izgubio sina. Stari zavjet zapravo je priča o čovječanstvu koje traži ponovno otkrivanje Božjeg lica.
Drugo čitanje iz Poslanice Hebrejima govori o prisnosti između Oca i Sina. Što to znači vidjeti lice Božje? Je li to nešto što intelektualno zadovoljava ili je estetski ugodno? Ne, to znači vidjeti Sina koji se uzda u Oca i Oca koji ne napušta svoga Sina.
U Evanđelju Isus zna da će biti razapet zbog grijeha. Naše postojanje je stalni napor da pobjegnemo od svoje sudbine, da pobjegnemo od smrti, da poreknemo svoju ranjivost. U središtu svega je borba sa svojom smrtnošću i strahom od smrti. To često dovodi do depresije i tjeskobe, osjećaja da nema izlaza. Kako Isus reagira kada se nađe suočen sa smrću? Povjerava se u Očeve ruke, uvjeren da neće biti napušten. Ovo je izvor slave Kristove!
Ovi Grci žele vidjeti Krista. Što znači vidjeti Krista? Vidjeti Sina koji se uzda u Oca. Ako se vlastitim resursima pokušamo suočiti s najmračnijim stvarima života, neprestano ćemo padati. Ali ako u najmračnijoj situaciji pred sobom vidimo priliku da hodamo iza Krista, tada se situacija mijenja. Smrt i patnja su mjesta gdje se povjeravamo Ocu, uvjereni da je uvijek s nama i za nas. Na ovim mjestima Otac nas čeka da se u nama proslavi njegovo ime.