4. vazmena nedjelja B

Dj 4:8-12—Petrov govor velikim svećenicima u Jeruzalemu

Sv. Petar naviješta da je spasenje samo onima koji zazivaju ime Isusovo. Njegovo je ime jedino ime pod nebom dano ljudskom rodu po kojem ćemo se spasiti (Dj 4,12). Petar kaže židovskim vjerskim vođama da su oni "graditelji" starozavjetne crkve koji su odbacili Isusa Mesiju. Isus Krist je "ugaoni kamen" Crkve Novoga Saveza, . On je također "kamen" koji je prorok Daniel prorekao, isklesan iz "planine" starozavjetnog religioznog središta Jeruzalemskog hrama na planini Moriji. Isus je "kamen" koji će razbiti sva ta kraljevstva i dokinuti ih, a On ostaje dovijeka (Dn 2,44).

1. Uhićenje: Učenike je uhitilo veliko vijeće i stavilo ih u pritvor (Dj 4:1-3)
2. Obraćenja: broj vjernika je narastao na “oko pet tisuća” (Djela 4:3)
3. Veliki svećenici: Petar govori “Ani,” “Kaifi,” i obitelji Velikog svećenika (Dj 4:6)
4. Pitanje: “Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?" (Dj 4,7)
5. Odgovor: “Po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli” (4,10)
6. Proroštvo: “On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste” (usp. Ps 118)
7. Spasenje: “I nema ni u kome drugom spasenja" (grč. sōtēria). (Dj 4:12)

Ps 118—Kamen koji su graditelji odbacili

Mesijanski psalam koji obećava dolazak Jahvina pomazanika. Na Cvjetnicu je mnoštvo uzviknulo 118,26 i primijenilo ga kao proročku najavu dolaska Isusa Mesije (Mt 21,9). Isus je također citirao 118,26 nakon što je osudio neuspjele vjerske vođe (Mt 23:1-33), osudio svoj grešni naraštaj na božanski sud (Mt 23:34-36) i izgovorio tužbalicu nad budućim uništenjem Jeruzalema i Hrama (Mt 23,37-38). Zatim, u Mt 23,39, Isus je citirao 118,26, govoreći: "Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" Katolici ponavljaju te riječi neposredno prije objave Krista u Euharistiji, i kao ispovijest naše vjere u Stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji i naše vjere da će se On vratiti u slavi da zatraži svoju Zaručnicu, Crkvu.

1. Kamen: “koji su graditelji odbacili”! “ugaoni kamen” (r. 22)
2. Mesija: “Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem!" (r. 26)
3. Hram: "Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!" (r. 26)

1Iv 3:1-2—Blaženo gledanje Boga

Sv. Ivan piše da nam je Bog Otac udijelio svoju ljubav po Isusu Kristu. U Bogu Sinu, Bog Otac nam daje udjela u svom božanskom životu, tako da više nismo samo djeca u Adamovoj obitelji, već postajemo djeca u Božjoj obitelji. Za razliku od starozavjetnih "stvorenih" sinova i kćeri Božjih, kroz sakrament kršćanskog krštenja, mi smo "rođeni odozgor" i "začeti" od Boga (1Pt 1,3; 1Iv 3,5.7; 5). :1, 18). Kao Njegovi duhovno preporođeni sinovi i kćeri, On nas ispunja svojim božanskim životom (usp. 2Pt 1,4).

1. Ljubav = “ljubav” (grčki agape) (3:1)
2. Djeca Božja: "i jesmo" (3,1)
3. Paruzija: “kad se pojavi” (3,2)
4. Sličnost: "Bit ćemo kao on" (3,2)
5. Blaženo gledanje: "bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest" (KKC 1023-24)

Iv 10:11-18 — Dobri pastir polaže svoj život

Isus najavljuje da je On dobri pastir kojeg je prorok Ezekiel obećao svom narodu (Ez 34,10-13). On je knez kuće Davidove koji je došao pasti svoj narod i osloboditi ga od ropstva grijeha i smrti (Ez 34,23-31). Oni koji mu pripadaju doći će k njemu kad čuju njegov glas i on će ih okupiti u jedno stado, koje je obećana Crkva Novoga saveza (Jer 31,31; Iv 10,4.11.14). Katekizam uči: "Crkva je ovčinjak čija su jedina i nužna vrata Krist. Ona je i stado za koje je sam Bog unaprijed navijestio da će mu biti pastirom; njegove ovce – makar njima upravljaju ljudski pastiri – bez prestanka vodi i hrani sâm Krist, Dobri pastir i Knez pastira, koji je za ovce položio svoj život.“ (KKC 754)

1. Dobri pastir: “život svoj polaže za ovce” (10,11)
2. Najamnik: “nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi" (10:12)
3. Znanje: dvije vrste znanja
   a. Prepoznavanje: Ovce "znaju/prepoznaju" svog pastira (10:14)
   b. Intimnost: Otac "poznaje" Sina; Sin "poznaje" Oca (10:14)
4. Druge ovce: "nisu iz ovog ovčinjaka" (=pogani)
5. Jedinstvo Crkve: bit će “jedno stado, jedan pastir” (10,16)
6. Raspeće: Isus slobodno "polaže" svoj život; “Nitko mi ga ne oduzima” (10:18)
7. Uskrsnuće: “Imam vlast ponovno ga uzeti”; božanska moć (10:18)

😅Dobra šala i Bogu je draga

1. Čovjek nailazi na pastira koji čuva svoje stado i predlaže okladu: "Dat ću ti 100 eura, a ti meni jednu ovcu, ako ti reknem točan broj ovaca u ovom stadu", kaže čovjek. Pastir prihvaća. "973", kaže čovjek. Pastir, zapanjen točnošću, kaže: “Ja sam čovjek od riječi; uzmi ovcu koju si osvojio.” Čovjek odabere ovcu i počne se udaljavati. “Čekaj”, viče pastir, “daj mi priliku za revanš. Dvostruko ili ništa da mogu pogoditi vaše točno zanimanje.” "Naravno", odgovara čovjek. “Radiš za Poreznu upravu”, kaže pastir. “Nevjerojatno!” odgovara čovjek, "Kako ste to zaključili?" "Pa," kaže pastir, "ako prvo spustite mog psa, reći ću vam."

2. Rečeno je da bi svaki župnik trebao imati šest tjedana odmora svake godine, jer ako je stvarno dobar pastir, on to zaslužuje; a ako nije baš dobar pastir, njegovi župljani to zaslužuju.

SAŽETAK (don Fabio Rosini):

Dobri pastir polaže život za svoje ovce, za razliku od najamnika koji za njih ne mari. Ovaj govor slijedi nakon Isusovog ozdravljenja čovjeka slijepog od rođenja. Slijepac ne ozdravlja samo fizički, nego dolazi i do duhovne vizije Isusa kao Krista i Spasitelja. Isus donosi radikalno novi odnos između naroda i Boga. Nisu samo židovski vjerski vođe opterećeni normama i propisima. Svi mi imamo tendenciju tretirati Boga kao autsajdera kojeg moramo umilostiviti svojim postupcima i obredima. Nasuprot tome, Dobri pastir nije autsajder. Budući da život nosi mnoge opasnosti, s mnogo vukova u zasjedi, ovce traže sigurnost povjeravajući se unajmljenom plaćeniku. Ali ovo je samo odnos pogodnosti. Takav odnos nikada neće prijeći prag gdje najamnik žrtvuje svoj život za ovce. Bez spasenja koje Isus donosi, život živimo pokušavajući shvatiti kako možemo dobiti što više dajući što manje. Isus donosi potpuno drugačiji pristup životu! Život koji se može pokloniti, a ne izgubiti jer je vječni život. Život koji Otac daje Sinu isti je život. Skloni smo uvijek se osjećati krhko i nepotpuno, ali kada slijedimo Dobrog Pastira, oslobođeni smo pritiska straha. Skloni smo stalno biti u stanju samoobrane, ali kada se s povjerenjem prepustimo u naručje Gospodina, doživljavamo promjenu života. Isus primjećuje da ima mnogo drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka. Kako i oni mogu biti privučeni pod njegovu zaštitu? Susrećući druge ovce (poput nas, nadamo se) koje je on hranio i njegovao. Kad se čovjek povjeri ovom Dobrom pastiru, rezultati su očiti jer njegov spokoj zrači na druge. Kao što sveti Pavao kaže u poslanici Rimljanima, za one koji su u Kristu Isusu više ne može biti osude - vuk više nema moći. Jednom kad smo u Kristu, više ne tražimo Božje odobravanje. Otac ne voli svog sina zato što njegov sin to zaslužuje, već zato što je on njegov sin. Možemo živjeti životom koji se hrani izvorima postojanja, vodama života, životom koji nam dolazi od Oca preko Isusa. Ponekad se osjećamo napušteno u životu. Ponekad se povjeravamo plaćenicima, iluzornim stvarima koje donose prolaznu utjehu ili sigurnost. Kao što potiče prvo čitanje svetog Petra, vratimo se pravom pastiru i čuvaru naših duša.