4. korizmena nedjelja B

2Ljet 36,14-16, 19-23: Uništenje i ponovna izgradnja Jeruzalema

Do sada su prva čitanja korizmenih nedjelja pružala pregled vrhunaca povijesti spasenja - Božji savez s Noom i stvaranjem nakon potopa, Njegova obećanja Abrahamu nakon kušnje vjere i Njegova obećanja Izraelu na Sinaju. Današnje Prvo čitanje govori o uništenju Davidova kraljevstva, kraljevstva za koje je Bog obećao Davidu da će trajati zauvijek (2Sam 7,16.29; 23,5; 2Ljet 13,5; Ps 89,2-5; Sir 45,25) . Vidi Savezi s Bogom. U Božjoj presudi protiv Judejaca koji su napustili Njegov Savez, On je upotrijebio babilonsku vojsku kao svoj instrument, dopustivši im da unište Jeruzalemski hram i odvedu narod u izgnanstvo u poganski Babilon. Međutim, Bog nije odbacio svoj narod. Stoljećima ranije, preko proroka Izaije, dao im je obećanje o povratku u domovinu, ispunjeno preko poganskog kralja Kira, kojeg je Bog upotrijebio kao svoje oruđe obnove.

1. Hram oskvrnjen: ljudi su "oskvrnuli" "dom Gospodnji" (36,14)
2. Proroci su odbačeni: rugali su se “Božjim glasnicima" (36,6)
3. Uništenje Jeruzalemskog hrama: Babilonci su “spalili Božji dom” (36,19)
4. Babilonsko izgnanstvo: narod Jeruzalema odveden u progonstvo (587. pr. Kr.)
5. Povratak iz izgnanstva: Dekret perzijskog kralja Kira o ponovnoj izgradnji Jeruzalema (536. pr. Kr.).
6. “Neka ide onamo”: posljednje riječi židovske Biblije; Doslovno: "Neka ide gore u Hram!"

Ps 137—Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.

Responzorijski psalam ponavlja jadikovku obećanog naroda koji je bio protjeran iz svoje domovine i odveden u progonstvo. Usred svojih patnji, sjetili su se Božjeg obećanja buduće obnove njihove Obećane zemlje i obećanja Kralja koji će pasti Božji narod u vječnom savezu (2Sam 7,16-17, 29; 23,5; Ezek 34,23). -24).

1. Pjesma židovskih prognanika: "Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo..." (r. 1)
2. Nikada ne zaboravi: "Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!" (r. 5)
3. Jeruzalem: "ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!" (v. 6)

Ef 2,4-10—Milošću ste spašeni

U današnjem drugom čitanju sveti Pavao nas podsjeća da je Bog bogat milosrđem i da uvijek drži svoja obećanja. Bog je obećao Davidu da će njegovo kraljevstvo trajati zauvijek i da će budući Davidov potomak vladati svim narodima (Ps 2,7-9). Isus je taj Davidov potomak i nasljednik (Lk 1,31-32) čija će vladavina nad svim narodima izbaviti sve grešnike koji se kaju i vratiti ih iz progonstva grijeha i smrti u Obećanu Zemlju - Nebo.

1. "Milošću (grč. charis) ste spašeni po vjeri (grč. pistis)" (r. 8)
2. "Ne po djelima (grč. ergōn), da se ne bi tko hvastao” (r. 9)

Iv 3,14-21—Isus i mjedena zmija

Evanđelje nam govori da će Isus obnoviti svoj narod duhovnim preporodom, čineći svakog grešnika u izgnanstvu djetetom u Božjoj obitelji. Možemo gledati na izgnanstvo Starozavjetnog naroda u 6. stoljeću prije Krista u Babilon kao simbol za sve koji su grijehom otuđeni od Boga budući da je svaki grešnik prognanik. Samo oni koji se pokaju za svoje otuđenje i žude za obnovom mogu biti spašeni i obnovljeni kroz žrtvu pomirnicu koju je Isus prinio za čovječanstvo na Oltaru Križa.

1. Tipologija mjedene zmije (vidi Br 21,1-9)
   Mjedena zmija - Raspeće
   a) Mjedena zmija "uzdignuta" - Sin Čovječji je "uzdignut" ”
   b) Tko god pogleda Zmiju (usp. Br 21:9) - Tko god “vjeruje” u Isusa spašen je od smrti, ima “život vječni" (Iv 3,14-15)
2. Iv 3,16: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca…”
3. Spasenje: "Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu"
4. Svjetlo protiv tame: "ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla"

😅Dobra šala i Bogu je draga
“Jer Bog je tako ljubio svijet da je” poslao svog sina u Izrael: Židovski otac u SAD-u bio je zabrinut za svog sina. Nije ga istinski odgajao u vjeri židovstva…  Dakle, u nadi da će ojačati vjeru svog sina, poslao ga je u Izrael. Godinu dana kasnije mladić se vratio kući. Rekao je: “Oče, hvala ti što si me poslao u zemlju naših otaca. Bilo je prekrasno i prosvjetljujuće. Međutim, moram priznati da sam se u Izraelu obratio na kršćanstvo.” "Oh, što sam učinio?" pomisli otac. Stoga je, prema tradiciji patrijarha, otišao svom najboljem prijatelju i potražio njegov savjet i utjehu. “Nevjerojatno je što si došao k meni”, rekao je njegov prijatelj. “I ja sam poslao svog sina u Izrael i on se vratio kao kršćanin.” Dakle, prema tradiciji patrijarha, otišli su rabinu. “Nevjerojatno je da ste došli k meni,” rekao je rabin. “I ja sam svog sina poslao u Izrael i on se vratio kao kršćanin. Što se događa s našim sinovima? Braćo, ovo moramo odnijeti Gospodinu,” rekao je rabin. Pali su na koljena i počeli naricati i izlijevati svoja srca Svemogućem. Dok su se molili, nebo se otvorilo, a snažan glas je rekao: “Nevjerojatno da ste došli k Meni. I ja sam poslao svoga Sina u Izrael…”

SAŽETAK (don Fabio Rosini):

Četvrte korizmene nedjelje slušamo jedan od najdubljih tekstova Novoga zavjeta: „Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni.” Prvo čitanje, zanimljivo, nije o ovom događaju u pustinji, već prepričava još jedan ključni trenutak: slušamo kako šokantna nevjera Izraela dovodi do babilonskog izgnanstva, ali Gospodin vraća ljude kući kroz djelovanje Kira, kralja Perzije. Zašto je ovaj događaj odabran za prvo čitanje u nedjelju? Zato što čovječanstvo treba sebi dopustiti da bude otkupljeno, izbavljeno i vraćeno iz progonstva grijeha. U priči o zmijama u pustinji, izraelski narod je bio neposlušan Bogu i gunđao je. To je dovelo do toga da su se našli među zmijama. Lijek za zmijski ugriz bio je pogledati mjedenu zmiju u lice. Isus čini isto za nas s križem! Gledajući Krista raspetoga, vidimo svoju grešnost, svoj egoizam, svoje idolopoklonstvo. Kad gledamo Isusa na križu, vidimo vlastite grijehe koje je Bog prihvatio i oprostio. Mogu proći tolike meditacije, seminare i duhovne obnove, ali ono što se stvarno računa je imati iskustvo oproštenja mojih vlastitih grijeha. Čovječanstvo se voli skrivati u sjeni. Još od Adamovog vremena izrađivali smo odjeću da prekrijemo stanje svoje duše. Svjetlo je bolno za one koji su navikli na sjene. Šaul je slijedio svoj vlastiti put i smatrao se pravednim. Kristovo svjetlo ga je zapravo zaslijepilo, iako je to svjetlo bilo njegovo spasenje. Važno je da svatko od nas dođe u to svjetlo i da vidi stanje svoje duše, našu potrebu da nas Krist otkupi. Nitko od nas ne bi trebao misliti da ne treba biti otkupljen na ovaj način. Svi se imamo čega sramiti. Samo jedno trebamo učiniti u vezi naše grešnosti, a to je obasjati je svjetlom Boga, koji je tako ljubio svijet da mu je dao ono što mu je najdragocjenije, svoga jedinorođenog Sina. Postao je grijehom radi nas i uzeo sve naše zlo na sebe. Možemo nastaviti braniti vlastitu sliku, vlastitu masku i nikada ne dopustiti da nas milost dotakne u našem najdubljem i najskrivenijem jastvu. U ovo korizmeno vrijeme i u ovu nedjelju radosti (Lætare) nema veće radosti od Božjeg oproštenja! Ne bojmo se svjetla, doživimo Božje oproštenje, ne intelektualno, nego konkretno u sakramentu pomirenja, sakramentu koji nas vraća u stanje krštenja, vraćajući nam status djece Božje. Ovu nedjelju slavimo radost oproštenja.