Br 11:25-29 — Duh dolazi na Eldada i Medada

1. 70 starješina: primili Duha Božjeg da pomognu Mojsiju (11:25)
2. Proroci: primili duh proroštva u taboru (11:25-29)

Ps 19 — Očisti me od grijeha, Gospodine!

1. Skriveni grijesi: “Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!” (r. 12)
2. Sloboda od grijeha: “Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada.” (r. 13)

Jak 5:1-6 — Upozorenja bogatima

1. Bogat: "bogat" ili "imućan" ili "obiluje" imetkom (grč. plousious) (5:1)
2. Zemaljsko bogatstvo: prolazno; novac "trune", a odjeću "izjedu moljci" (5,2)
3. Konačna presuda: bogatstvo se računa kao "dokaz protiv vas" (5:3-5:4)
4. Nepravedne plaće: uskraćene “plaće” radnicima (5:4)
   "Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili došljak iz kojega grada u tvojoj zemlji.Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zađe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neće na te vapiti Jahvi i nećeš sagriješiti." (Pnz 24,14-15)
5. Luksuz: zemaljski život usmjeren na “raskoš” i “razvratnost” (5,5)
6. Ubojstvo: “ubiste pravednika” (5,6)

Mk 9:38-43, 45, 47-48 — Isus i gehenske vatre

1. Težina sablazni:
   a. Maleni = “dijete” ili “mali” ili “beznačajni” (grč. mikros)
   b. Mlinski kamen: “magareći kamen” (grč. mylos onikos), veliki kamen za mljevenje žita.
2. Težina grijeha:
   a. Ruka: "odsjeci"; Noga: “odsjeci je”; Oko: "iščupaj ga"
   b. Bolje ući u “Život” (grčki zōē) nego biti bačen u “Pakao” (grč. geenna)
   c. Bolje je ući u “kraljevstvo Božje” (grč. basileia tou theou)
3. Stvarnost pakla: Gehena (aramejski za “zemlju Hinom”)
   "podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kćeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade." (Jer 7:31)
   a. Crv: "ne umire" (vječno raspadanje)
   b. Vatra: “ne gasi se” (vječna bol)
   "Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom - riječ je Jahvina - tako će vam ime i potomstvo trajati...Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima. (Iz 66:22, 24)

Sv. Augustin (354.–430.)
Sv. Augustin smatrao je zavist jednim od najopasnijih grijeha jer ona ne samo da šteti drugima nego uništava i osobu koja zaviđa. On piše da zavist proizlazi iz unutarnje nesigurnosti i nezadovoljstva vlastitim životom. Prema Augustinu, zavist može toliko potamniti dušu da osoba prestane uopće biti sposobna voljeti.
"Zavist je grijeh đavla. Ona vodi k nesreći ne samo onoga kome se zavidi, nego i onoga koji zaviđa."

Sv. Grgur Veliki (540.–604.)
Sv. Grgur Veliki identificirao je zavist kao jedan od "sedam glavnih grijeha". On je zavist nazvao "korijenom svakog zla", jer zavist često potiče druge grijehe poput mržnje, klevete, laži i podjela među ljudima. Smatrao je da zavist najviše oštećuje onoga tko zaviđa, jer ga nagriza iznutra.
"Iz zavisti proizlazi mnoštvo grijeha, jer ona ne dopušta da u našem srcu raste ljubav."

Sv. Ivan Zlatousti (347.–407.)
Sv. Ivan Zlatousti, poznat po svojim iznimnim propovijedima, govorio je da je zavist poput "bolesti duše". On je zavist opisao kao duboku unutarnju patnju koja čovjeka čini nesposobnim da uživa u vlastitom životu jer je stalno usmjeren na tuđe uspjehe i blagoslove. Zlatousti je pozivao kršćane da budu velikodušni u ljubavi i da zavist zamijene radošću zbog uspjeha drugih.
"Zavist je najneplodniji od svih grijeha. Ona donosi patnju bez užitka, jer čovjek pati zbog tuđeg dobra, a nema koristi od te patnje."

Sv. Terezija Avilska (1515.–1582.)
Sv. Terezija Avilska upozoravala je na duhovne opasnosti zavisti, pogotovo među osobama koje teže svetosti. U svojoj mističnoj teologiji, ona je govorila o potrebi prepoznavanja zavisti u vlastitom srcu i oduprijeti joj se molitvom i poniznošću. Prema njoj, zavist razara unutarnji mir i sprječava istinsku ljubav prema bližnjemu.
"Zavist je poput otrova koji uništava dušu. Samo poniznost i ljubav mogu izliječiti srce koje je zaraženo zavisti."

Sv. Ivan od Križa (1542.–1591.)
Sv. Ivan od Križa, veliki mistik, govorio je o zavisti kao o prepreci koja stoji na putu jedinstva s Bogom. Za njega je zavist znak duhovne nezrelosti, jer čovjek koji je duboko povezan s Bogom ne zaviđa nikome, već je radostan zbog blagoslova drugih. Sv. Ivan poziva na oslobađanje od svih svjetovnih usporedbi i natjecanja kako bi se postigao unutarnji mir i jedinstvo s Bogom.
"Zavist je znak da još nismo dovoljno uronjeni u Božju ljubav, jer Božja ljubav nas uči da se radujemo tuđem dobru kao vlastitom."

😅Dobra šala i Bogu je draga
Ljubomora i na samrti: Osjećajući se jako loše, žilavi biznismen otišao je kod liječnika. Nakon što ga je pregledao, liječnik se odmaknuo i rekao: “Žao mi je što vam ovo moram reći, ali imate uznapredovali slučaj visoko zarazne bjesnoće. Čini se da je imate već neko vrijeme. Gotovo će sigurno biti smrtonosno.” Čovjek je u šoku od liječnika zatražio olovku i papir. "Želite li napisati svoju oporuku?" upita liječnik. "Ne! Želim napraviti popis svih ljudi koje želim ugristi!” čovjek je odgovorio.

Sažetak:

Danas nas Gospodin poziva na duboko razmišljanje o jednoj od najpodmuklijih ljudskih slabosti – Zavist. U današnjem evanđelju, Isus nas vodi kroz priču o učenicima koji su, u svojoj ljudskoj nesavršenosti, pokazali zavist prema onima koji, premda nisu dio njihova kruga, čine čuda u Isusovo ime.

Učenici su vidjeli nekoga kako izgoni zloduhe u ime Isusovo, ali umjesto da se raduju što se Božja moć širi, oni su se osjetili ugroženima. Otišli su Isusu i rekli: „Učitelju, vidjeli smo jednog kako izgoni zloduhe u tvoje ime i zabranili smo mu jer ne ide s nama." (Mk 9,38). Ovdje je jasno vidljivo kako zavist može iskriviti naše viđenje Božjeg djelovanja. Učenici su mislili da Bog može djelovati samo kroz njih, da samo oni imaju pristup Božjoj milosti i moći.

Isus ih, međutim, upozorava na taj uski pogled. Kaže im: „Ne branite mu! Jer nitko tko učini čudo u moje ime ne može ubrzo govoriti loše o meni." (Mk 9,39). Ovdje Isus jasno pokazuje da Božja ljubav i milost nisu ograničene. Bog može djelovati i djeluje kroz mnoge ljude, i na mnoge različite načine, neovisno o našem shvaćanju ili sudu.

Zavist kao prepreka zajedništvu

Zavist nas odvaja od drugih ljudi. Ona nas sprječava da vidimo dobro koje se događa oko nas i vodi nas u izolaciju. Kada smo zavidni, mi smo usredotočeni na ono što drugi imaju ili postižu, a mi nemamo. Zavidimo njihovim uspjesima, njihovoj sreći, njihovom položaju. Na taj način postajemo slijepi za vlastite blagoslove i za Božju milost koja djeluje u našem životu.

Isus nas u današnjem evanđelju poziva da prevladamo zavist. On nas poziva da ne gledamo s nepovjerenjem ili ljubomorom na djela i uspjehe drugih, već da ih prihvatimo kao znakove Božje prisutnosti u svijetu. Bog ne djeluje samo kroz nas, nego kroz mnoge ljude, i mi smo pozvani prepoznati i cijeniti Njegovu prisutnost u svima.

Radikalni poziv na odricanje od zavisti

U drugom dijelu evanđelja, Isus koristi snažne slike kako bi naglasio koliko je važno ukloniti sve što nas odvaja od Božjeg kraljevstva. Kaže: „Ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je… Ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga…" (Mk 9,43-47). Ove slike nisu doslovne, već nam govore o radikalnom naporu koji moramo uložiti kako bismo odstranili grijeh i prepreke iz naših života.

Zavist je upravo takva prepreka. Ona je poput ruke ili oka koje nas vodi u grijeh, u osjećaj odvojenosti i mržnje prema drugima. Isus nam govori da moramo biti spremni raskinuti s takvim stavovima, ma koliko nam to bilo teško. On nas poziva da odaberemo put ljubavi, velikodušnosti i zajedništva, a ne put zavisti i ljubomore.

Kako prevladati zavist?

Prvi korak u prevladavanju zavisti je zahvalnost. Kada smo svjesni blagoslova koje imamo, manje ćemo se usredotočiti na ono što nemamo ili na ono što drugi imaju. Zahvalnost nas vodi prema miru i zadovoljstvu u srcu.

Drugi korak je molitva. Molitva nas povezuje s Bogom i pomaže nam prepoznati Njegovu volju u našem životu. Kada molimo, otvaramo se Božjoj milosti i dopuštamo Mu da nas mijenja iznutra, da uklanja zavist i daje nam srce puno ljubavi i prihvaćanja.

Treći korak je konkretno djelovanje u ljubavi. Kada smo zavidni, skloni smo se povući u sebe, ali Isus nas poziva na suprotno – da izađemo izvan sebe, da činimo djela ljubavi i velikodušnosti. Na taj način ne samo da prevladavamo zavist, već postajemo svjetlo u svijetu, nositelji Božje ljubavi i milosti.

Zaključak

Braćo i sestre, zavist je grijeh koji nas razdvaja od Boga i drugih ljudi. No, Isus nas danas poziva da ga prepoznamo i odlučno uklonimo iz naših života. U današnjem svijetu, gdje je uspjeh često mjeren materijalnim dobrima i položajem, lako je pasti u zamku zavisti. No, kao kršćani pozvani smo drugačijem životu – životu ljubavi, prihvaćanja i zajedništva. Molimo Gospodina da nam pomogne otvoriti oči za Njegovu prisutnost u svakome čovjeku, da budemo zahvalni na onome što imamo i da u ljubavi prevladamo zavist koja nas udaljava od Njega.

Neka nas Gospodin blagoslovi i vodi na putu svetosti. Amen.